Na 35 kilometru od Nikšića prema Vilusima nalazi se selo Balosave koje danas ima svega dvadesetak domaćinstava. Uglavnom je krševito mjesto u kojem se svjevremeno svako domaćinstvo bavilo stočarstvom. Danas, međutim, u Balosavama su rijetka stada, a među najvećim je u domaćinstvu Lazara Andrijaševića. Ima 90 ovaca, 20 koza i pet grla krupne stoke i o njima brine zajedno sa braćom.
– Osim mene u cijelom selu, koje je nekad bilo puno života, danas veće stado imaju još dvojica. Ne može se od toga živjeti kao nekad što je bilo, seljak je bio gazda, domaćin, danas niko i ništa, a sav posao mu je mučenje, požalio se Lazar.
Sela nema ni osnovne uslove za život, put i vodu, što je i razlog te se i raselilo. Do Balosava može se stići veoma lošom makadamskom cestom koju su mještani sami napravili preko nekadašnje pruge koja je prolazila tuda, a ukunuta je prije više od četiri decenije.
– Ljudi su se nekad ovdje bavili stočarstvom, svak je imao od 50 do 100 grla. Sad skoro nikoliko, tek toliko da se preživi. Jedinu pomoć koju imam od države to su premije na ovce i krave, nisam nezahvalan, i to je zauvar, ali da bi razvijali selo o čemu stalno pričaju treba seljaku obezbijediti put i vodu, a mi to nemamo. Iz nadležnog ministarstva stalno govore i o nekakvim kreditima za poljoprivrednike, a šta bi mi to u ovom selu mogli se time pomoći, osim ako te pare ne bi utrošili da barem napravimo pristojan put – ogorčen je Andrijašević.
Nekada je radio u firmi u Nikšiću, pa je prodao radno mjesto kako bi se vratio u rodno selo i, kako ističe, bio svoj gazda. Nadao se i da će se uslovi poboljšati, te da će od stočarstva njegovo domaćinstvo moći solidno da živi.
– Ne proizvodimo bijeli mrs osim onoliko koliko za porodicu treba. Ne može se to prodati odavde, jer zbog lošeg puta u Balosave neće niko da dođe, pa i nakupci rijetko. Onda mi moramo da se snalazimo da to prevezemo do Nikšića, uz rizik hoćemo li uopšte i prodati, a u oba pravca nam je 70 kilometara i nema tu računice. Prodajem samo meso, a i to preko prijatelja i poznanika, i jednom restoranu kod Grahova. Kako god da okrenemo, sve je jako loše – istakao je naš domaćin.
Loša agrarna politika, smatra on, nije samo uništila to selo, već i više okolnih, pa su ona sada gotovo pusta. Nijesu uslovi života u Balosavama ni prije bili mnogo bolji, ali su, kako Andrijašević kaže, bila druga i bolja vremena.
– Sve je zavisilo nekada od onih koji su se bavili poljoprivredom, sve što bi se u domaćinstvu proizvelo prodalo bi se. Sada više uvoze nego što od seljaka otkupljuju. Nekad je iz ovog sela bilo više od 30 đaka, i svi su išli pješke u školu na Vilusima koja je imala oko 500 učenika. Danas ih možete izbrojati skoro na prste jedne ruke. Mladi koji su otišli u gradove i tamo su ostali bez posla, ali se rijetko ko od njih vrati na selo. Vide da ni od ovog posla nema vajde – kazao je Andrijašević.
Revitalizacija pruge Nikšić–Bileća poslednjih godina često se pominje prilikom susreta zvaničnika naše i susjedne države Bosne i Hercegovine. Andrijašević kaže da je siguran da on to neće doživjeti, ali se nada da barem neka mlađa generacija hoće.
– Da je ovaj put koji imamo do sela makar nasut kako treba, da ima ponovo pruge, možda bi se neko od mladih vratio ovdje da živi, možda bi bilo još ljudi i stoke u ovom mjestu koje lagano, rekao bih, umire, ističe naš sagovornik.
B.B.