Leptirasta vaš – Aleurocantus spiniferus Quaintance, je među najopasnijim vrstama koje trenutno napadaju citruse (limun, narandža, mandarina, grejpfrut) i mogu vrlo ozbiljno da ograniče njihovu proizvodnju kako u produktivnim zasadima, tako i u proizvodnji sadnog materijala, jer dovode do propadanja kompletne lisne mase. Izuzetno je prilagodljiva vrsta, koja ne bira kad je hrana u pitanju. Od kada je 2014. godine zabilježen na stablima pomorandže i mandarine u Herceg Novom i u Đenovićima, do danas je „osvojio” cijeli primorski prostor, sve do Bara, gdje je štetnik registrovan ove godine. Pored vašnih kolonija na svim vrstama citrusa, na području Boke kotorske ove godine je zabilježen pojačan napad na vinovu lozu. Vlasnici voćnjaka tvrde da im nikakvo prskanje hemijskim preparatima nije pomoglo, te su morali da posijeku čokote. Slično je i sa citusima.
Etimilozi upozoravaju da njeni „domaćini” mogu biti i nar, japanska jabuka, japanska mušmula, smokva, jabuka, kruška, dud, ukrasne biljke- ruža, bršljan, lovor, glicinija, vatreni trn, djevojačka loza i magnolija. Velike kolonije vašiju mogu se prepoznati na naličju lišća u svim razvojnim stadijuma-jaje, mlađi i stariji larveni stadijum, odrasle jedinke (imago). Nema nijedne slične u Evropi - leptirasta vaš ima sivo-metalik-plava krilca, bijele zone po spoljašnjoj ivici krila, crvene oči, žućkaste noge i pipke, a crveno-braon trbuh. Za razliku od larvi, koje se mogu naći i na starijem, donjem lišću, odrasle jedinke (imago) se nalaze isključivo na najmlađem vršnom lišću, gdje ženka polaže jaja. Citrusi imaju tri vegetativna prirasta: proljećni, ljetnji i jesenji, što je idealno za razvoj i umnožavanje štetnika.
Uzajivači agruma u Boki kotorskoj već su imali priliku da se susretnu sa posljedicama napada leptiraste vaši, ali iz ugla struke, sa ovom „pošasti” mediteranskog bilja, upoznala ih je specijalista entomolog dr Sanja Radonjić, profesorka na Biotehničkom fakultetu, koja u Upravi za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove rukovodi programom nadzora nad ovom štetnom vrstom. Ona je na predavanju koje je organizovala Opština Tivat, upozorila da Aleurocantus spiniferus stvara dvije vrste štete: direktne štete nastaju jer se one hrane na lišću, na mladim sočnim izbojcima, na plodovima, sa kojih sišu biljni sok, čime biljka doživljava vrstu stresa, jer se iz nje stalno isisavaju sve komponenete i materije koje biljni sok nosi.
– Indirektne štete su mnogo veći problem: isisavanjem velikih količina sokova iz biljke, vaši te materije eliminišu tako što proizvode „mednu rosu” – to je ona ljepljiva slatkasta tečnost. Svi znamo o čemu se radi- ko god je parkirao automobil ispod nekog drveta i ostavio ga par dana, na šoferšajbni ima priliku da vidi sitne tačkice, kao od meda, što je produkt metabolizma vaši, koji izlučuju po površini biljke, impregnira je. Medna rosa privlači gljivu čađavicu, koja proizvodi crne spore i čini da su napadnute biljke na kraju potpuno crne. Preko jedne biljke koja je napadnuta vašima sada se nalazi dvostruki pokrivač: medna rosa koja je malo guši, a onda dođe čađavica koja je još više guši. Zatvore se pore, biljka ne može da diše, nema više razmjene gasova, slabija je fotosinteza, sve to utiče na smanjenje imuniuteta i uopšte na vitalnost biljke. Ukoliko se napadi ponove iz godine u godinu i ne primjenjuju se adekvatne mjere zaštite, onoliko koliko je to moguće, u najtežem slučaju dolazi do uginuća biljke. Posljedice stalnog napada i isisavanja sokova su hloroza (nedostak apsorpcije hlorofila), nekroza (sušenje), prijevremeno otpadanje lišća i ogolijevanje grana, što dovodi do slabijeg vegetativnog prirasta (ima ih tri u toku sezone- proljetni, ljetni i jesenji), a u slučaju jakog napada formiranje vegetativnog prirasta (cvjetnih pupoljaka) može i da izostane – nema cvjetova, nema ni plodova. Još jedan veliki problem koji izazivaju biljne vaši je to što one prenose biljne viruse sa inficiranih na zdrave biljke, upozorila je dr Radonjić.
Jedan od predloga uzgajivača citrusa je i da se uvede kaznena regulativa u slučaju kada pojedinci ne održavaju „higijenu“ u svojim voćnjacima, jer je bilo slučajeva da orezane zaražene grane bace u kontejner (ili pored njega), i time omoguće dalje širenje leptiraste vaši. Oni su pitali zašto Uprava ne razmotri mogućnost avionskog prskanja zaraženih površina, a odgovor struke je da su takva zaprašivanja zabranjena u Evropi zbog rizika koje izazivaju po ljudsko zdravlje. To je vrlo često u suprotnosti sa intenzivnim i kvalitetnim tretiranjem biljaka. Već deset godina na snazi je zabrana avionskih tretiranja terena pesticidima-instekticidima – kazala je Maja Petrović, samostalna savjetnica za zaštitu bilja u Sektoru za fitosanitarne poslove.
– U Upravi smo odlučili da se striktno kontroliše proizvodnja sadnog materijala, kao nešto što je inače pod kontrolom Uprave- svi proizvođači sadnog materijala po zakonu treba da budu registrovani u našoj Upravi, da ih obilaze naši stručnjaci iz Fitosanitarne inspekcije i to su mjesta koja predstavljaju potencijalnu opasnost širenja na teritoriji čitave države. To je sadni materijal koji bi, za početak, trebalo da koristimo kao neki garant kvalitetne proizvodnje –poručila je Petrović.
M.D.Popović

---

Hemijske i agrotehničke mjere
– Dosta dobar efekat hemijske mjere imaju u kombinaciji sa agrotehničkim mjerama. Vrlo je važno da je hemijsko suzbijanje neophodno kako u zasadima citrusa koji su nam ekonomski značajni, tako i na svim ostalim biljkama koje su registrovane kao domaćini. Nema izdvojenog prskanja, kada prskamo citruse, prskamo i ružu i lovor. U zimskom periodu i tokom vegetacije mogu se primjenjivati mineralna ulja, zatim insekticidi iz grupe neonikotinoida (Tiametoksam i Acetamiprid), regulatori rasta insekata (Pyriproxyfen) i oni na bazi Flonikamida. Iskustva iz Kine ukazuju na uspješnu zaštitu preparatima na bazi Buprofezina, ima ga kod nas, a u Americi koriste organofosfate (dimetoat, hlorpirifos, malation), kojih ima u svim našim poljoprivrednim apotekama – savjet je dr Radonjić.