Ove godine Ankica Milić (36), porijeklom iz Vilusa kod Nikšića, a rođena i živi u Novom Sadu, proslavlja prve tri godine života u punom zdravlju. Više od tri decenije borila se protiv nevidljivog protivnika koji joj je stvarao niz različitih tegoba; a onda, kad se činilo da više nijedan ljekar ne može da joj pomogne, dobila je konačnu dijagnozu – celijakiju.
Statistike pokazuju da se ovo sistemsko autoimuno oboljenje javlja kod jedne od 100 osoba, češće je kod žena i može se manifestovati u svim životnim dobima.
Glavni neprijatelj oboljelih od celijakije je gluten. A njega ima svuda; osim u proizvodima od pšeničnog, ječmenog i ražanog brašna prisutan je i u kečapu, majonezu, slatkišima, tjesteninama, pojedinim mliječnim proizvodima i mesnim prerađevinama, sladoledu... Industrijska revolucija doprinijela je da budemo „bombardovani” ovim kompozitnim proteinom koji može da izazove niz tegoba – od onih koje doživljavamo kao neprijatnosti prolaznog karaktera do stanja koja mogu biti opasna po život.
Ankica je čitavo djetinjstvo, školovanje i dobar dio vremena provedenog u marketinškoj kompaniji u kojoj je i danas zaposlena provela istražujući da otkrije svog neprijatelja. Otkako je uspjela u toj borbi, njen život se okrenuo za 180 stepeni. Po uspostavljanju dijagnoze dobila je priliku da se bori za svoje zdravlje na pravi način i da vidi dobre rezultate te borbe.
Priča Ankice Milić u isto vrijeme je i potresna, i edukativna, ali i inspirativna. Nesebično dijeleći svoje iskustvo, ova mlada žena koja pršti od optimizma poručuje da nikada ne bi trebalo da odustanemo od borbe za zdravlje, čak i onda kada ljekari „dignu ruke” i u traganju za dijagnozom „udare o zid” ili neke stvari jednostavno previde, kao što je to kod nje bio slučaj.
- Prvi simptomi nepodnošljivosti glutena javili su se još u najranijem djetinjstvu, negdje oko moje treće godine – kaže Ankica za „Dan”. - Najprije su to bile kožne promjene (gruba, hrapava i suva koža, poznata kao „guščija koža”), a odmah zatim uslijedili su i nadutost, bolovi u stomaku, zatvor, mučnine... Zaostatak u fizičkom rastu pratio me je od samog početka, kao i oscilacije u kilaži, a kasnije su se javili i bolovi u kostima i zglobovima, nutritivne alergije, glavobolje, migrene, ginekološki problemi i reumatske tegobe.
Koliko vremena je prošlo od prvih simptoma do uspostavljanja konačne dijagnoze?
- Nakon ravno 33 godine sam dobila dijagnozu. Nije bilo lako, ali upornost se isplatila. Tražila sam uput za gastroenterologa, biopsiju, kao i gensku tipizaciju, i dobila rezultat celijakija (K90.0). Nosim najslabiji gen za celijakiju, naslijeđen od oba roditelja.
Tokom života često ste mijenjali način ishrane. Koliko Vam je bilo teško da se odreknete najdražih namirnica?
- Osjećajući potrebu za promjenom i zdravljem samoinicijativno sam mijenjala način ishrane, čitajući časopise i knjige. Nije bilo interneta kao danas, s tim što sam, gladna znanja, uživala čitajući. Osjećala sam se bolje, ali ne i zadovoljno. Vremenom sam sa „obične” ishrane prešla na makrobiotiku, pa u vegetarijance, hranila se po krvnoj grupi, griješila i ispravljala greške, da bih konačno izbacila gluten iz ishrane; tek tada sam shvatila šta znači biti zdrav. Nisam vegan, ne odričem se mlijeka i mliječnih proizvoda, volim ribu, jedem med, i što je navažnije, zdrava sam. Ne jedem ništa što sadrži gluten - pšenicu, ječam, raž, ali ni ovas, iako ovas ne sadrži gluten, ali se kontaminira obradom na istim postrojenjima, mlinovima. Za moje zdravlje, proizvodi moraju da budu sigurni.
Kako je izgledala Vaša bitka protiv glutena?
- Moja borba sa glutenom izgledala je kao da sam pošla u rat bez naoružanja. Protivnik spreman, zna kada i gdje da puca, a ja neiskusna. Međutim, jak karakter, mnogo rada na sebi, konstantno učenje i stabilno samopouzdanje učinili su da pobijedim nokautom!
Kako je na promijenjeni način ishrane reagovala Vaša porodica, a kako prijatelji?
- Samostalan život je pomogao da se niko ne miješa u moj režim ishrane, iako posjete porodici nisu baš jednostavne kada vas ponude uz riječi „a šta će ti biti, ima samo malo brašna”, dok su prijatelji, kao mlađa populacija, ipak savremeni, jer čuju, vide, čitaju, i lakše su prihvatili moj sadašnji režim za zdravlje.
Krize su neminovnost, posebno kada se odričemo starih navika i pokušavamo da usvojimo nove. Kako ste ih prevazilazili?
- Dokazano je da se starih navika teško odričemo, ali i da se čovjek lako navikne na dobro. Imala sam tu sreću da sam jakog karaktera, i da nisam imala krize. Uvijek dobro razmislim, i tek tada donesem odluku. Važno je dogovoriti se sam sa sobom. Danas putem moje Fejsbuk stranice Život bez glutena by Anči bodrim ljude da istraju, da nije svaki organizam isti, da je oporavak individualan, ali evidentan. Treba biti istrajan i ići naprijed, a ne kukati nad svojom sudbinom. Niko se nije vratio „u juče”, i zato - glavu gore!
O glutenu kao o „neprijatelju broj jedan” šira javnost je upoznata tek kada je doktor Četojević ubijedio Novaka Đokovića da pređe na bezglutenski režim. Odjednom, gluten se našao na „optuženičkoj klupi” i mnogi ljudi koji su sasvim zdravi prestali su da jedu proizvode od bijelog brašna i sve proizvode koji sadrže gluten. Mislite li da se u tome ipak pretjeruje ili će rezultati velikih studija iz cijelog svijeta to demantovati?
- Zbog svoje popularnosti i uticaja Novak je svakako napravio veliki pomak u bezglutenskom svijetu. Smatram da gluten smeta svima u nekoj mjeri, jer gluten na latinskom znači lijepak, a ne vjerujem da lijepak u stomaku može donijeti korist. Ima i pretjerivanja, naravno, s tim što postoji razlika - neko ne jede gluten zato što je tako zdravije, a neko jer mu je to jedini način da ostane zdrav. Naime, gluten se dovodi u vezu sa brojnim autoimunim oboljenjima.
Koji je Vaš savjet iz ličnog iskustva, kako bi danas trebalo da se hranimo, bez obzira na to da li dobro podnosimo gluten ili ne?
- Pošto pazimo koje gorivo sipamo u automobil i kakvom vodom zalivamo cvijeće, važno je paziti i čime se hranimo. Svakako sam za to da je najbolje hraniti se namirnicama sa svog podneblja, s tim što je sve više prisutna super-hrana iz dalekih zemalja, od koje, priznajem, ne bježim. Na prvom mjestu, neophodno je hidrirati organizam vodom, unositi što više povrća i voća jer obiluju vitaminima, mineralima i vlaknima, konzumirati (dozvoljene) žitarice, mliječne proizvode i orašaste plodove, a unositi manje nezdravih šećera, masti, gaziranih i alkoholnih pića.
Snežana Moldovan
Foto: Privatna arhiva

U planu regionalna saradnja
Vodite portal i stranicu na Fejsbuku, gdje objavljujete spiskove i fotografije proizvoda koji ne sadrže gluten, kao i bezglutenske recepte. Da li sarađujete sa gastroenterolozima i nutricionistima koji su aktivni u Udruženju Srbije za celijakiju i da li imate kontakte sa ostalim udruženjima tog tipa iz regiona?
- Stranica na Fejsbuku nastala je iz ličnih potreba i nisam znala kuda će da vodi, niti koliko će da traje. Vremenom, moji jednostavni recepti pronašli su svoj put do određenih ljudi, a onda je i popularnost stranice počela da raste. Dvije godine poslije otvaranja stranice, došao je i sajt. Potrebno je još vremena da on dostigne popularnost stranice, mnogo rada, informacija, recepata... Za sada nemam saradnju sa stručnim medicinskim osobljem, niti direktnog kontakta sa udruženjima, što ne znači da neće doći do saradnje u narednom periodu.