Kako je lijepo kada čeljade odahne. Znaš ono kad uradiš „huh” i kao da ti breme od tonu težine spadne sa leđa i uspraviš se lagano, slobodno, bez bolova. To je onaj predivan osjećaj slobode. To je kao onaj momenat kada dočekaš lijepu vijest ili kad čuvanu tajnu otkriješ ili otvoriš srce prijatelju. I onda ti se svi dušnici i sve dizne očepe i dišeš ko luda duboko i na nos i na usta i svaka ti je pora čista. Katarzirana. Lijepo je biti slobodan, bez stega i opterećenja, bez podjela i tajni, bez šuškanja i loše energije. Sloboda misli, govora, sloboda želja i planova. Ovo vam pišem jer je iza mene jedan, pomalo mučan period, koji prolazi, ali nas nauči da cijenimo sve ono što zafali, što nemamo i gubimo, a nismo baš cijenili i bili zahvalni na istom. No, vidjećemo do kada će taj mir i spokoj da potraje. Plašim se samo zatišja pred buru, jer kod nas je to nekako normalno. Sledeće o čemu ću ponovo da vam pričam je sreća. Sreća koju svi tražimo i očekujemo, a ne shvatamo da je zapravo mi sami gradimo. Ovako dok vam pišem, zastanem i kapiram da sam zaista srećna. Imam ljubav svog života, imam djecu, krov nad glavom, imam posao, par iskrenih prijatelja, mnogo poznanika, imam lijepu zemlju, imam more, planinu, rijeku, imam zdravlje, narušeno, ali imam. I nekako, šta čovjek više da poželi. Znam da većina vas, koji čitate Bisu imate isto, ili bar velika većina. A da li smo zaista ikada pomislili koliko smo srećni. I dok ponekad povisujem tonalitet na svoj podmladak, ne shvatam da sam srećna jer su prvo zdrave, i da će se sve ostale manje bitne stvari riješiti. „Zatvori Biso vrata od sobe ako ti se ne sviđa nered” neko bi dao sve na svijetu da recimo čuje glas svog djeteta ili osjeti njegov čvrst zagrljaj. Imam dobrog čovjeka kraj sebe, vrijednog, radnog, iskrenog i poštenog. Koji te voli i poštuje i sa osamdeset i sa šezdeset kila, i kad si u PMS-u i kad nisi, i ne zakeraj Bisenija ako ne uzme ključeve, zaglavi gledajući košarku ili derbi, jer ti uvijek znaš gdje je i da će u tri minuta, ako je frka biti tu. Gradi sreću. Srećna sam i što imam pristojan posao, težak, ali navikla si već, imaš dobre ljude oko sebe, kolege, koji pletemo mrežu prijateljstva, jer nekad se tako dobro ismijem i na poslu da jeste. Sreća je imati platu svakog prvog u mjesecu. Gradi sreću. Čini male stvari, pamti detalje, poštuj ljude, osmijehni se. Sve je to besplatno i nema PDV-a na isto, nekad se žrtvuj za ljude koje voliš, potegni i malo više ako zaslužuju, opravdaj njihovo povjerenje i pokaži da ga imaš prema njima. Gradi. Gradi sreću ali od tvrdog materijala, postojanu, neuništivu, koja se neće poljuljati na prve udare vjetra, groma ili grada. Budi primjer nek se drugi ugledaju na tebe, ni to nije teško, a i ne boli. Čuvaj svoju sagrađenu sreću, zašto da ne, pomalo sebično, jer ipak si ti uložila puno ljubavi, truda, energije. Eto, ja već petnaest godina gradim jednu svoju sreću. I gradim je lijepo. I spolja i iznutra. Gradim se odlučno u istrajanju, od najtvrđeg materijala. I imam svoj mali tim koji mi pomaže u tome, jer uvijek je osam ruku jače od dvije, a četiri su glave pametnije od jedne. Svega je bilo u toku gradnje, ali ja se ne dam, idem dalje, jačam armaturu i zidove, krpim sve i najmanje rupe, a tek sam odradila jedan sprat. A želim više i bolje i biće, jer ja tako želim. Zato gradite sreću i ne čekajte da vas neko učini srećnima. Sreća jeste u vašim rukama, samo je pitanje da li želite i koliko ste vični, ali upornost je čudo. Ljubim vas! Volite se.
Ljubav je zarazna ako je pravilno širimo.