Ljeto je stiglo, dugo čekano, voljeno, a sa njim i visoke temperature, ulična žega, usijani Podgorički asfalt i čuveno „disat se ne može“. Djevojčice su obukle šorceve, mlade cure haljinice, a mi debele i dalje grinjamo, kako nam je neko drugi kriv što smo u doba karantina pretraživale sve recepte Coolinarike, mijesile pite i kolače, pa sad kilave i trokrilne ne možemo se skinut na plažu. Nije krivo more, no pita u ponoća i pleh banina u dockan čas. A inače vi, kako ste? Ja se uveliko spremam da opet započnem krugove. Krug šetnje, krug dijete, krug odustajanja..krug griže savjesti, krug „dobronamjernih savjeta“..sve su to mali krugovi pakla koje volim. Od njih se sastoji moj maleni životić. Zamislim da mi je sve idealno, tačno bi sve pogubilo smisao. Ali u ove vrele dane treba da obnovimo malo gradivo. DakleN, dragi moji, redovno pranju ruku ali i tuširanje. Pa, majku mu, taj sapunić ne košta više od pedest centi i tolika štednja. Drugo, ne nosite vještačke materijale na ovaj živopek, oprištićete se drugovi. Pa kad se oznojažite, to je apa koja se osjeća, da ne kažem „čuje“ metar u okruženju. I obavezno ne stavljati na znojaž kilo i po parfema, koji u kombinaciji sa pomenutim, baca u nesvijest, ali nažalost ne VAS nego nas u okruženju. Vama drage dame, mala napomena, ne stavlja se sjaj za usne na plus pedeset, pa vam usnice dođu ko da ste se svježeg ajvara namlatile, pa zaboravile da se obrišete ubrusom. A o samoj kulturi za ponašanje, što bi rekli kad se krene „u narod“ valjda ne treba da vam naglašavam. Nije lijepo kad uđete u poslovnicu, prodavnicu, neki lokal čak, u plažni program, šlape i neukusan neki šorčić, suknjica, koja više nalikuje na kaiš. Sramno je da zatruljate papučetinama po nekoj instituciji. Nije vas lijepo viđet. Neke nije lijepo viđet ni na plaži tako a ne za šalterom. A i ovaj detalj je bitan, kada sa nekim komunicirate, skinite naočare za sunce. Gledajte ljude o oči, smiješite se pogledom, učinite nekome dan ljepšim svojim stavom i načinom ponašanja. Ostavljajte lijepe tragove, da ljudi nakon susreta sa vama kažu „uh trag za njim miriše“ ili onu staru „ kad je sretnem, dan mi se proljepša“. Uvijek se pitam čemu kisjeli i cinični komentari, neurozno cupkanje noktićima po banku, čemu čemer i jad. Sve je ljepše kad vam srce igra i kad ste srećni. I jeste istina Srećan čovjek sreću dijeli, jer jedino srećan daje više, daje ljepše, a jedino je sreća i ljubav ta koja se dijeljenjem uvećava. Gledam djecu, kako se raduju sitnicama, kako ih je lako zadovoljiti. Gdje smo mi to u odrastanju pogriješili, pa nam nikada nije dosta. Šta se desilo onoj malo djeci, koja su sada veliki ljudi, koji su u međuvremenu postali nezadovoljni, nezasiti, uvijek spremni na gard, na atak. Zagrlite nekoga s vremena na vrijeme. Po načinu kako vas zagrli taj neko, znaćete koliko je bio voljen kao mali, koliko su ga mazili. Voljen čovjek zna da voli i da zagrli i to se osjeti. Na kraju, nikad nije kasno da se nauči. Otpustite te okove i lance tradicije, sramote ili stida. Prepustite se sa lakoćom, kao kad se diše ili sanja. Ja znam neke odrasle ljude koji kažu „neka, nemoj, narod gleda“, pa što i da gleda, ljepše je gledat sklad i ljubav, osmjeh i ruku u ruci..od masnice pod okom, modrica. Na to smo svi, kao, alergični..Tako dragi moji i drage moje, uživajte u ljetu pred nama. Vreline tek predstoje. Nosite pamuk, kupajte se često, slušajte mamu i tatu i čitajte Bisu..