Gdje je i što radi velika Bisina familija? Je l` vam vruće, idete li na more il` se provodite ko ja, ne dao Bog, iz dnevne u kuhinju iz kuhinje u spavaću, tuš, pa opet u krug. Nije lako biti ograničen prostorom i kretanjem, jedino što je zaista moje je vrijeme, e njega imam na pretek. Ovih dana me posjetilo par mojih drugarica i na svaku sam posebno ponosna. Sve su odlučile da malo promijene sebe, da se posvete sebi i da budu – NEW-, a sa njima i new Bisa. Šta je falilo staroj Bisi, pa jeste, mnogo toga. Stara Bisa je voljela sve oko sebe, pa sebe. Nova Bisa će da osluškuje svoje potrebe, da sebe mazi i voli i ispuni joj makar jednu želju dnevno. Jake smo mi žene, opraštamo ali ne zaboravljamo. Eto, moja jedna, divna moja, odlučila je da okrene nov list, ma ne list, novu knjigu da započne. Bajku. I dok bi druge klele i proklinjale sudbu kletu, ona u sve što radi uliva ljubav, čistu, posebnu. Druga moja, najmoja, ne zna se da li je ljepša od očiju il` od stasa, uvijek nesebična, odlučila je da poklanja. Poklanja haljine, nakit u njenoj radnji cvjeta ljubav, ona je puna energije i sve pršti od seksipila. Treća je Bisi rekla, HEJ, idemo u nove pobjede, vježbaćemo, raditi na sebi, sport, zdrav život, hrana. Sada trpimo male bolove, ali im nećemo dati da porastu, jake smo, najjače. A najposebnija mi je i najmlađa, koja je i najsimpatičnija i koja mi se žali „Moja Bise, imam trideset četiri godine, živim kod majke i tate, vodim psa i ni jedan me momak neće“. Šta kažeš too? Eto to što čuješ moja Bise, neće me ni jedan, jer sam samostalna, radim, živim sa roditeljima, iskrena sam, vodim miran nenametljiv život i imam psa. Kažu, ove sa bizama, da su imale što u glavu, šetale bi djecu il momke, a ne pse. Sad su kažu novi trendovi, duvaju novi vjetrovi. Čim upoznaš momka, odma se useljavaš, mora da ima svoj stan, ništa roditelji (ko su ta nepoznata lica), ručkovi, skupe toalete, fensi restorani, obavezno Ada Bojana, pa malo Ričardova glava, Žabljak il` Kolašin, zavisi u koje doba godine se sretnete. Pas, ljubimac, ništa, on je glavno lice za maženje i paženje, a ona što se više prenemogne i presamiti, to je ljepša i veća dama. Ja potpuno u šoku, jer sam mislila da je to glupo doba prošlo ali ne, izgleda je još gore, nego kako ja ne izlazim puno, nešto ne primjećujem. Teško je danas naći romantičnu dušu koja sa rukom u ruci voli da šeta parkovima, nekoga ko te zasmijeva do suza, nekoga koji sve tvoje mane pretvara u vrline i „zatvarajući na jedno oko“ pretvara se da ne postoje. Danas je nastalo vrijeme brutalno iskrenih ljudi, koji ne prezajući na posledice, bacaju riječi okolo, kao otrovne strijele i čiji oštar jezik kao mačem kida nečije jedva zakrpljeno od bola srce. Stoga dragi moji, Bisina familijo, budite nekome super lijepak, nekome singer mašinica, pa zalijepiti polomljeno, okrpite poderano i izvidajte ranu. Sto puta sam vam rekla, hodajte uzdignute glave i budite neko koga će ljudi da pamte, da vole i na čiji će spomen svi razvući širok osmijeh. Uvijek budite sa ove strane, sa bolje strane, nježnije. Opraštajte, poklanjajte, sanjajte u boji i neka vas uvijek kroz sve vodi srce, ljubav..Budite kao ove moje prijateljice, borci, graditelji, one koje opraštajući oslobađaju sebe i čiste svoje srce od otrova. Onda kada otpustite tu neku bol, spašće veliki kameni, gromade sa vaših pleća i disaćete punim plućima. Budite mi zdravi, voli vas vaša Bisa puno..puno..