Ovu epizodu Bise ću da posvetim nekim dragim ženama. Ima ih osam i tek ćete čuti za njih. One su tako jednostavne, drage, mile, posebne, iskrene, duhovite, vrijedne, lijepe i iznad svega humane. Vi njih i ne poznajete, ali pokušaću da vam ih ja, kao „blagi organizator ove grupe“ predstavim. Sad se pitate „a zaboga, po čemu su one toliko važne i bitne, od drugih iz okruženje?!“ E, jesu. Jer su i supruge i majke i vaspitači i umjetnici, rade svoje poslove na najbolji mogući način, ali brinu i o svom okruženju. Brinu i o tebi dragi čitaoče. One su samo dobre, i ne vole što sam ih tako nazvala, jer su iznad svega skromne i vole da rade iz sjenke. Ja im tu malo smetam. Ok, ima još jedna vodolija, koja im ne da mira, pa ih izvlačim iz anonime jer treba da znate šta ove divne žene rade. Grupica koju čini nas devet nastala je sasvim slučajno. Poziv Tamari i na pitanje „hoćemo li, samo je rekla nego što!“ i tako se okupismo nas devet. Devet karaktera, devet vaspitanja, profesija, devet ličnosti, ali devet srca koje kad god nešto radimo bije kao jedno. Nećete vjerovati. Bisu, tj mene znate, pa vam se neću predstavljati ali ću krenuti redom. Tamara, e kako nju da sročim, kakav stih da bacim, nju bi jedino Njegoš mogao u desetercu da opjeva. Dežurna vodolija, naš tip „sad i odmah“, krešendo vojs poruka i pisač najbržih i najjačih mejlova. Moja desna ruka. O Taški ako odužim, ne osta mi ništa za druge. Jadranka, ona je naš logističar, najbolje nam sve projekte upakuje i sredi, naš glas razuma, glas grupe. I nju sva djeca odma zavole. I mi je obožavamo. Higijeničar „maska, ruke, distanca“, ona je onaj protokol men. Ivana, iliti naš PR, ona nas najbolje prdstavlja u medijima, nema tremu, priča kao ministar, nije je muka u pet da ustane da bi do osam spremila tri ručka, i pojavila se da sa nama radi, daje lajv izjave. U njoj čuči neotkriven talenat neke voditeljke ili spikera. Sanela, e to vam je žena koja obožava svoj posao. Ima i toga u današnje vrijeme. Ona vam pazi bebe, patronaža, u prvim danima i satima njihovih malenih života. Ali kad zagrmi na mikrofon, pa zapjeva, eee, tad joj niko na put stati ne smije. Ona je naš veseljak grupe i jako bitna karika u svemu. Jagoda, naše Sunce i Zlato, vaspitač, nježna, lagana. Nemojte je zvati ako gdje gori. Uvijek tačna i precizna. Ponekad se naljutim jer ona „ne volim da smetam je tip“, jer hoću da vide koliko može i umije. Irena, iliti Ćiro, e to je moja mafija, sa najtoplijim očima. Jasna, precizna, konkretna. Što na um to na grupu, za nju imam neki poseban filing i ne umjem da vam objasnim. Mada zna nekad malo i da zamafija, ali Ćirki to vrhunski stoji, jer je tip za. Milica, ona vam je esteta, blaga narav, ali efektna. Zna vam Mićka sve, gdje šta da kupite, nabavite, naručite, i uvijek je tu kad treba, na nju sam sto posto oslonjena. Pitala me skoro „smiješ li se sa mnom vozit?“, e moja Mimi tvoj život vrijedi kolko moj, samo naprijed. I Bojana, stavljam je na kraju, jer je skroz drugačija. Ona je posebna nota ove melodije, ove neke devete simfonije. Moje otkriće po mnogo čemu. Iznad svega čovjek, sa najčistijim mislima. E, ove drage vaše sugrađanke, rade neka divna djela. Potpuno čisto, bez interesa, jedini im je interes ljubav, koju žele da dijele, šire i promovišu. One brinu o djeci, sugrađanima, starijima, radile su mnogo lijepih stvari, ali tek će vas obradovati nekim. Zato želim da vam ih predstavim. Neka vam budu podstrek, one rade, imaju djecu, obaveze, prijatelje ali i mimo toga, nađu vremena da budu humane i vrijedne. I znam, ubiće me zbog ovog teksta danas, ali, kako rekoh „blagi vođa“ ih neće ni pitati. U narednom periodu, ova devetka „kuva“ nešto lijepo pa propratite. Neka mi budemo primjer kako treba. Voli vas vaša Bisa i njenih osam. Širimo ljubav i empatiju. Volite se.

​

---