Opština Nikšića je još prije osam i po godina počela rekonstrukciju zelene pijace koja ni do danas nije završena. Rekonstruisan je jedan dio pijace, onaj predviđen za tezge na kojima se prodaje voće i povrće, cvijeće, suveniri i slično, i prostor namijenjen za prodaju bijelog mrsa. U južnom dijelu pijace tek prošle godine aktivirani su radovi na izgradnji zgrade poslovnog centra, ali oni sporo napreduju. Trgovci su se radovali otvaranju južnog prolaza i nadali se da će prodaja biti bolja ali boljitka nema. Kažu da je razlog taj što se na sredini tog prostora, u dužini od oko pedesetak metara, nalazi velika lokva pa kupci do bi došli do tezgi moraju ići preko skakala, na šta se mnogi ne usuđuju.
Prodavci kažu da na prstima jedne ruke mogu prebrojati dane kada se na pijaci trguje i naglašavajući da je pazar samo bolji onog dana kada se prime penzije. Ističu da su počeli robu da daju na veresiju, te da i oni vode knjigu dužnika.
Prema riječima Vesne Bubanje, koja na nikšićkoj pijaci tezgu drži već 25 godina, posla je svakog dana sve manje i manje..
- Kada sam ja počela da držim tezgu na pijaci se trgovina odvijala na 170 stolova i svi smo imali posla. Sada prodaje gotovo da nema, a radi svega 50 tezgi. Problem je stvoren prije više od osam godina kada je zatvoren ulaz na južnoj strani pijace. Kapija je otvorena, ali građani ne znaju za to, već po navici idu obilaznim putem. Veliki problem predstavlja i to što nema parkinga u blizini pijace, pa i oni koji bi trgovali nemaju gdje da se parkiraju,a na trotoaru ili cesti ne smiju jer policija i inspekcije odmah pišu kazne. Uz to su nam i piljare, ali i ulični prodavci uzeli znatan dio posla. Na ulici se prodaje roba sumnjivog kvaliteta, ali ipak kod nas koji smo provjereni trgovci niko ni da svrati - konstatuje Bubanja, i dodaje da su ipak svi koji drže tezge primorani da se tako muče i zarade koji euro za preživljavanje jer im, kako kaže, tek toliko i ostane kada podmire sve dažbine.
Velinka Golubović kaže da je prije dvadeset godina, kada je počela da se bavi prodajom voća i povrća, situacija bila znatno bolja.
- Radile su fabrike, primale se plate, pa smo i mi imali koristi. Danas je drugačija situacija. Nijedna fabrika ne radi, plate se ne primaju, pa zarade ni mi nemamo. Sjećam se pazarnih dana kada se pijacom nije moglo proći od gužve. Prodavalo se voće, povrće, cvijeće, a Bokelji, Dubrovčani i Hercegovci nudili su ribu, rukotvorine..., a danas pijaca je i pazarnim danom pusta. Ulaz na južnoj strani džabe je otvoren jer građani ne mogu proći od vode koja se tu sakuplja. Preko skela, kao u 18. vijeku, usred centra grada ljudi treba da dođu kako bi kupili kilogram voća. Tužno je to. Nekad se mrznemo cijeli dan i ne prodamo ni kilogram voća jer niko i ne prođe pijacom - kaže Golubovićeva.
Angelina Vučić je među najstarijim zakupcima tezge na nikšićkoj pijaci. Kaže da je pola vijeka provela pazareći i da je već kao djevojčurak prodavala na nikšićkoj pijaci.
- Uprkos nedaćama nijesam odustajala. Kada je bilo ovdje 170 stolova, a pijaca imala ulaz i izlaz, roba se na tezgama nije zadržavala. Uvijek sam nudila domaće proizvode i dešavalo se da povrće i voće plane za nepun sat, a i zarada je bila za pohvalu. Od prije osam godina od kako su pregradili ovaj prostor ostavili su nas kao u toru. Prodaje nema, kupci ne svraćaju čak ni u dane praznika, tako da smo kao u slijepom crijevu. Otvorili su južni prolaz, ali sada je kasno. Zarade nema i to je sada samo golo preživljavanje jer kada se plate dažbine koje nijesu nimalo male, jer mjesečna zakupnina stola je 117 eura, gotovo nam ništa ne ostane- kaže Vučićeva.
Na nikšićkoj pijaci, gotovo dvadeset godina, cvijeće prodaje Mira Raičević koja kaže da prodaja nikada nije bila lošija nego što je to zadnjih par godina.
- Južni ulaz u pijacu dugo je bio zatvoren. To je u znatnoj mjeri doprinijelo padu prometa. Prolaz sada jeste otvoren ali narod zbog ogromne lokve izbjegava tuda da prolazi. Ima i onih starijih koji preko skakala ne mogu preći i zato ni ne ulaze u pijacu već trguju u okolnim piljarama. Naravno i ulična prodaja je u znatnoj mjeri doprinijela smanjenju posla, a i nedostatak parkinga utiče na to da samo rijetki svraćaju na pijacu - kaže Raičevićeva.
L.N.- B.B.
Vanpijačna prodaja guši rad pijace
Direktor Komunalnog preduzeća Miodrag Muratović naglašava da Radna jedinica „Pijaca” posluje sa gubitkom, a po njemu glavni razlog za to je vanpijačna prodaja..
- Komunalno preduzeće je u prošloj godini od zakupa tezgi na Zelenoj pijaci i buvljaku u Kličevu prihodovalo 89.967 eura. Od buvljaka, čije zemljište je komunano zakupilo kroz ugovor o poslovno–tehničkoj saradnji od firme „Monteks“, prihodovali smo 30.380 eura. Za razliku od Zelene pijace, buvljak kako - tako radi makar ponedjeljkom kada je pazarni dan. Tada većina prodavaca dođe iz Podgorice i drugih opština, i oni dnevnu zakupninu stola po metru kvadratnom plaćaju šest eura. Ipak od 137 stolova zakupljeno je svega pedesetak, dok je na buvljaku od 137 pod zakupom je 69 stolova - kaže Muratović.