Iz Opštinskog odbora Sovijaldemokratske partije zatražili da se formira komisija za preispitivanje zakonitosti privatizacije beranskih preduzeća čiji je vlasnik bila država. Kazali su da je privredna situacija u Beranama krajnje zabrinjavajuća i da je pogubno što su brojne fabrike, izgrađivane u doba socijalizma, ostavljene na milost i nemilost zubu vremena. Naveli su da postoje opravdane sumnje da je prilikom prodaje većine preduzeća, čiji je država bila vlasnik, bilo nedozvoljenih radnji i da bi zbog toga neko trebalo da odgovara.
- Berane je nekad bio treći gradu u Crnoj Gori po stepenu razvijenosti i to zahvaljujući brojnim fabrikama koje su radile punim kapacitetom. Danas je slika sasvim drugačija jer se proizvodni pogoni na Rudešu odavno nalaze u stanju mirovanja, dok se veliki broj radnika preselio na biro rada. Ruinirani i napušteni pogoni su se našli na meti onih koji se bave sakupljanjem i otkupom starog gvožđa. Tako različite grupe i pojedinci odnose sa Rudeša poslednje ostatke fabričke imovine prodajući je kasnije po bagatelnim cijenama. Sve se to dešava iako su prilikom privatizacija fabrika novi vlasnici obećavali da će pokrenuti i osavremeniti proizvodnju i uposliti značajan broj radnika. Zato tražimo da se formira državna komisija koja će preispitati sva dešavanja vezana za privatizaciju beranskih fabrika i preduzeća i koja će preduzeti odgovarajuće korake da se procesuiraju sva lica koja su se u datim slučajevima ogriješila o zakonu – naglasio je predsjenik beranskog odbora SDP-a Mirko Pavićević.
Među preduzećima na Rudešu koja su se našla na meti navodnih spasitelja beranske privrede centralno mjesto zauzima Fabrika celuloze i papira u kojoj je 1989. godine uveden stečaj. Fabriku je 1996. godine za nešto manje od milion eura, kupila firma Tigoimpeks, na čelu sa Radojem Gomilanovićem, kada je i preimenovana u Novu Beranku. Sa proizvodnjom se otpočinjalo u više navrata, ali se sve završavalo samo na pokušajima, bez nekog kontinuiranog rada. Za svo to vrijeme iz preduzeća je odneseno praktično sve što se moglo odnijeti. Među beranskim privrednim gigantim svakako se ubraja i Fabrike kože Polimka koja je do stečaja 1992. godine upošljavala oko 750 radnika. Polimku je 2006. godine kupila slovenačka kompanija Koroški, ali je poslije dvije godine, zbog nepoštovanja rokova od strane novog kupca, došlo do raskida ugovora. Poslije toga raspisan je novi tender, nakon čijeg zaključenja su predstavnici vlade i državnih fondova potpisali ugovor o prodaji Polimke sa podgoričkim preduzećem „Kips“, koji je na mjestu bivše fabrike otvorio tržni centar. Tešku sudbinu doživjela je i Ciglana, kao najstariji privredni kolektiv u Beranama. Ciglanu je 2005. godine privatizovalo preduzeće Katel iz Podgorice. Međutim, vlasnik je marta 2008. godine odlučio da prekine proizvodnju i hale poruši do temelja. Nakon toga uslijedilo je uvođenje stečaja dok je fabrička imovina u dobrom dijelu nestala bez traga. Na kraju, nakon sedamnaest neuspjelih licitacija, Ciglana je prodata za 145.000 eura. Identična situacija dešavala se i u fabrici za protektiranje guma Gumig koja je nakon desetak neuspjelih pokušaja prije četiri godine prodata putem javnog nadmetanja za samo 128.378 eura., iako je na prvoj licitaciji cijena iznosila 975.290 eura. Van funkcije je i Obodov pogon na Rudešu, zatim veliki broj poljoprivrednih zadruga, kao i ugostiteljskih, trgovinskih i uslužnih preduzeća. Prilikom transformacije Šumskog preduzeća bez posla je ostao znatan broj radnika, dok je cjelokupna imovina AD Izgradnja prodata firmi Tehnostar, a na dan uvođenja stečaja 79 radnika je proglašeno tehnološkom viškom. Proizvodnja u Rudniku mrkog iglja pokrenuta je poslije devastacije imovine i višegodišnjeg zastoja i to nakon što je rudnik od grčke kompanije Balkan Enerdži preuzelo preduzeće Metalfer iz Sremske Mitrovice.
Pavićević smatra da su oni koji su bili zaduženi da prate kako se sprovodi privatizacija morali spriječiti potpunu devastaciju industrijsake zone Rudeš. Naglasio je da se zbog zatvaranja fabrika broj nezaposlenih u opštini Berane uvećava iz godine u godinu i da mladi ljudi nemaju priliku da se zaposle u privredi.
- Prema poslednjim informacijama na beranskom birou rada ima blizu 3.000 lica od kojih njih 500 ima fakultetsku diplomu. To su poražavajući podaci koji ukazuju da se nešto mora raditi po pitanju oživljavanja privrede ako se misli smanjiti stopa nezaposlenosti. Šansu svakako treba tražiti u otvaranju malih i srednjih preduzeća, ali prije toga treba ustanoviti zašto su postojeće fabrike uništene na tako drzak način i ko je sve kumaovao ovako lošem stanju. To se mora uraditi radi vraćanja sigurnosti kod onih koji žele da se bave proizvodnim djelatnostima, jer kod ljudi, kad pogledaju uništene fabrike na Rudešu, postoji opravdani strah da je i njihov biznis unaprijed osuđen na propast – zaključio je Pavićević.D.J.
„Pročešljati“ imovinu Agropolimlja
Iz OO SDP-a su zatražila da se posebna pažnja posveti dešavanjima koja su se prilikom privatizacije odigrala u preduzeća Agropolimlje koje je upošljavalo i do 800 radnika.
- Postoje osnovane sumnje da su određena lica prilikom privatizacije „Agropolimlja“ kontinuirano u dužem vremnskom periodu preduzimala brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi, na štetu radnika, akcionara i države Crne Gore. Takođe, postoje osnovane sumnje da se u datom slučaju radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni. Potrebno je da se preko stručnih lica tačno utvrdi koje su sve nepokretnosti bile upisane na ovo preduzeće i kako su kasnije te nepokretnosti knjižene na druga lica, jer se radi o ogromnoj državnoj imovini koja je na diskutabilan način prešla u ruke privatnika – istakli su iz OO SDP-a.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.