Nekoliko hiljada stanovnika pograničnog dijela Crne Gore i Srbije suočava se sa brojnim problemima jer žive na području jedne, a imovinu imaju na teritoriji druge države. Zbog uvođenja kontrole protoka robe i ljudi, odnosno graničnog prelaza, mnogi su sa pograničnog područja odselili nakon raspada zajedničke države, jer ima je, kako kažu, odlazak do imanja i rođaka preko granice postao problem.
-Teško je da ne može biti teže. Čovjek ima imanje, a ne može da ga koristi, ne može da ga proda. Da se ode ne može, da se ne ode teško i to. I tako se mučimo kao Isus Hristos.
Ovaj seoski put spaja selo Pećarska u Crnoj Gori i Sjenicu u Srbiji. Njime se ne može proći ukoliko nemate posebnu dozvolu. Ovim prostorom patroliraju policije dvije države. Bez posebne dozvole jedini način da iz Crne Gore uđete u Srbiju je preko prelaza Dobrakovo, koji je odavde udaljen dva sata. A to je za nas puno – ističu mještanin Pećarske i dodaju da se pod hitno mora nešto zaraditi da oni koji obezbjeđuju granicu budu fleksibilniji kad je u pitanju prelazak sa jedne na drugu stranu, onih čija su imanja u obje države.
Penzionisani policajac, koji živi u Bijelom Polju Radoslav Rade Popović (65), iznosi nam svoj problem. Kaže da su bile zadušnice i da je dan ranije krenuo u Zahumsko da na mjesnom groblju i crkve Svetog Spasa, koja datira još od prije tri vijeka, a nalazi se na teritoriji Srbije, odmah iza crnogorske granice, zapali svijeće roditeljima koju su u ovom pograničnom selu sahranjeni, ali da ga je policijska patrola zasustavila.
- Dok smo još bili na teritoriji Crne Gore vidio sam da za nama ide patrola policije i zaustavili smo se . Policija nas je obišla, i parkirala se stotinak metara dalje. Prišli su mi i rekli da sam navodno prešao granicu. Trudio sam se da im objasim da to nijesam učinio jer sam u probijanju ovog puta, još kao policajac radio. Ipak, su insistirali da sam prešao granicu, i na moje čuđenje počeli da viču na mene. Sugerisao sam im da to nije način da se razgovara sa penzionsianim kolegama, aoni su mi odgovorili de se vratim u Srbiju. Inistirali su da sam došao sa teritorije Srbije, a ja to nijesam uradio. I onda, iako nijesu imali dokaz da sam ulazio u Srbiju, izriču mi kaznu od 100 eura na licu mjesta. Uložio sam žalbu Darku Markoviću, komandiru Granične policije, a on je naloži da me ponovo ista lica koja su me kaznila nepravedno, saslušaju- priča Popović.
On naglašava da je, kada je shvatio da riječi ne pomažu , presavio tabak i žali se Sudu za prekršaje, a nakon toga dopis je proslijedio i MUP-u Crne Gore.
U rješenjeu koje je donio bjelopoljski Sud za prekršaje, a potpisao sudija Ahmet Međedović, stoji da se pobija prekršajni nalog koji je donijet od strane Granične policije.
-Nema pravnog činjeničnog dokaza da taj prekršaj opstane na snazi- navdeno je u sudskom rješenju.
Popović ipak pita kada će konačno prestati problemi stanovnika pograničnih sela.
-Treniraju strogoću tamo gdje ne treba. Na drugoj strani, oni koji se bave kriminalnim radnjama prolaze kako kome treba. Zato treba sve uraditi da budu tolerantniji prema nama koji smo vezani za život sa obje strane granice. Da ne nose kilometrima na leđima džakove brašna, već da lakše mogu preći u Srbiju da obrade imanja, obiđu spomenike i rođake – navodi Popović.
On kaže da njegov slučaj opominje i upozorava, da se problemi moraju riješiti na puno bolji način, te da „obični smrtnici” ne nailaze na probleme koji se na bezbolniji način mogu prevazići.
M.N.
Puteva ima, ali ih procedure sputavaju
Dvije države u ovom dijelu povezuju brojni seoski putevi koji su loši i u zimskim uslovima često neprohodni. Prodavnice i medicinska pomoć žiteljima Požeginja bliže su u Srbiji, ali je veliki je problem doći do njih, jer mještani ne smiju neovlašteno preći preko granice. Nerijetko i stoka zaluta. Teško se dolazi i do porodičnih grobnica udaljenih nekoliko kilometara. A krenu li na granični prelaz onda su im potrebni sati i sati da bi stigli do odredišta.
)){kind=small}
