-ŽABLjAK – Direktor Centra za razvoj Durmitora Darko Stijepović kaže da su proteklih dana mediji posvetili veliku pažnju izgradnji septičke rupe na plaži u Ulcinju, ali se nijesu, kako kaže, bavili septičkim rupama na obali Crnog jezera, kao da je to normalno. On konstatuje da su nadležni nemarnim odnosnom prema prirodi i zaštićenom mjestu svjetske baštine Crno jezero pretvorili u predvorje pakla.
– U tamnom vilajetu normalno je da je septička rupa na plaži jer i u Nacionalnom parku Durmitor, mjestu svjetske baštine Uneska, na obali Crnog jezera, u najstrožoj zoni zaštite, u zahvatu gradskog vodovoda, već postoje četiri septičke rupe koje se dreniraju direktno u Crno jezero. Fekalijama bogata voda iz jezera služi za piće, posjetioci se kupaju u njoj, izlivi bazde na desetine metara okolo, a i ružno je vidjeti kanalizacione rupe iz kojih fekalije prelivaju i cijevi iz kojih ističe kanalizaciona i otpadna voda. Ako je tako na mjestima koja simbolizuju ekološku državu, zašto onda optuživati mehandžiju iz Ulcinja i lažno se zgražavati – konstatuje Stijepović i podsjeća da je u subotu šest ambasadora posjetilo Crno jezero, posluženi su vodom iz vodovoda i prošetali su se po mjestima o kojima je riječ.
– Neko će reći da ni ambasadori nijesu što su bili, ali je činjenica da su dotični bez komentara uživali u našem zastiđu – ističe Stijepović, dodajući da više puta ponovljene prijave Upravi za inspekcijske poslove nijesu proizvele nikakve rezultate.
– Teško je ikako shvatiti i objasniti činjenicu da se u najstrože zaštićenim zonama prirode, zaštićenim najvišim zakonskim domaćim i međunarodnim aktima i zaprijećenim teškim kaznama, od jednog od najljepših crnogorskih glečerskih jezera pravi kanalizacioni kolektor. Svojim kriminalnim neradom inspektori za vode, za zaštitu životne sredine i prostora, za urbanizam, građevinarstvo, ekološka, sanitarna inspekcija i državni tužilac dokazuju tešku korupciju i jezivu necivilizovanost. Da li ti ljudi uopšte peru ruke
kad izlaze iz toaleta jer nesumnjivo piju zagađenu vodu kad dođu u Žabljak – kaže Stijepović i naglašava da je podsticaj ovom jezivom odsustvu civilizovanosti dala Vlada premijera Đukanovića koja je, kako tvrdi, protivzakonito izdala cijelu istočnu stranu Crnog jezera „na brutalnu, prljavu, smradnu eksploataciju jednom svom biznismenu”.
– Premijerov biznismen je dobio pravo da sedam godina pravi Sodom od najzaštićenijeg prostora u Crnoj Gori. Ovo nepočinstvo premijer je uradio Zaključkom Vlade bez i jednog centa naknade za destrukciju i zaštite prostora specijalnog rezervata prirode pod najstrožijim režimom. Vidi se da se prostor države već percipira od vladajućeg klana kao privatna svojina vrhuške. Jasan je strukturalni konflikt sa prirodom ne samo nezajažljive lihvarske strukture, već i necivilizovanost stepena ljudožderstva. Crno jezero je mjesto za mir u svijetu pomame, za molitvu u svijetu bez duše, za razmišljane u svijetu bez tišine, za slobodu u svijetu nevidljivih okova, za jednakost u svijetu poniženih, za saosjećanje u svijetu uvrijeđenih, za hrabrost u svijetu uplašenih, za čistoću mirisa prirode a ne za zadah kanalizacije, za čistu kap vode a ne strah od vode, gdje se ne muče životinje i ne uništavaju gnijezda ptica, gdje se ne uništavaju izvori voda i ne siječe i ne krasti šuma, gdje je sve živo nedodirljivo i ostavljeno netaknuto i živi svojim tokom od iskona. Nekoliko ljudoždera su pretvorili Crno jezero upravo u sve ovo drugo, u predvorje Pakla, i oni moraju biti zaustavljeni – poručuje Stijepović.
V.Š.
Nužnik na otvorenom
– Preduzeće za nacionalne parkove osnovano radi zaštite svjetski priznatog eksluzivnog prostora i turističke promocije države i njene civilizacijske progresivnosti postalo je provincijska kafedžijska ispostava sa željeznim čengelama, vriskom i urlanjem, sa bubnjatorima, betonom i asfaltom, sa ruljom i prostaklukom. Novopromljena direktorka preduzeća za parkove nastavlja sa pogubnom politikom kiridžijskog turizma i krajputaških kafana i mehana na
jezeru. Krajputaška, nehigijenska, vanpijačna prodaja, švercovanih, lažno domaćih šumskih plodova zauzela je prilaz Crnom jezeru. Cijela obala Crnog jezera postala je jezivi javni nužnik na otvorenom gdje se ne može proći metar od toalet papira, kesa, maramica i plastičnog smeća. Ovo je normalna posledica koncentracije od nekoliko hiljada ljudi koji moraju negdje vršiti nuždu ali i posledica birokratske zaparloženosti, neznavenosti i necivilizovanosti u preduzeću za parkove i Ministarstvu ekologije i zaostalosti koje vodi ministar Gvozdenović – naglašava direktor Centra za razvoj Durmitora.