Predsjednik Opštinskog sindikalnog povjereništva Ulcinj Šefki Keko Ljamović kaže da je socijalno- ekonomki položaj zaposlenih u najjužnijoj opštini alarmantan i da na rubu egzistencije živi mnogo Ulcinjana. Za nekada jednu od najbogatijih opština danas kažu da je stečaju a materijalni položaj zaposlenih je izuzetno težak.
- Svaki dan nam dolaze ljudi i traže pomoć u hrani jer nemaju sredstava da prehrane porodice. Veliki broj zaposlenih plate ne prima mjesecima. Od preko pet hiljada radnika koliko ih je nekada bilo u Ulcinju, danas radi nešto preko dvije hiljade. Od tog broja mnogo ih redovno ne prima platu. Siuacija je teška kako u privatizovanim firmama tako organima lokalne samouprave i javnim preduzećima pa negdje plate kasne i po godinu i po - kaže Ljamović za „Dan”.
On je ocijenio da je jedan od razloga veoma teškog stanja u kome se našao veliki broj zaposlenih loše sprovedena privatizacija u privredi , prije svega u turizmu.
– Veliki broj novih vlasnika nije ispoštovao kupoprodajni ugovor tako da su radnici ostali bez posla, plata, doprinosa...Ulcinj je ostao i bez hotela, a preduzeća su većinom propala. Radnici su veliki gubitnici, jer umjesto da se privatizacijom poveća njihov broj, desilo se obratno. Njihova prava se stalno krše a to se najbolje vidi na primjerima kojih ima koliko hoćete. Hotel „Otrant“ prije privatizacije imao je 116 zaposlenih. Veliki broj tih radnika ne svojom krivicom ostao je bez posla ne primaju plate niti im je povezan staž od 2011. godine Radne knjižice nisu im zaključene i ne mogu nigdje da se zaposle i idu u penziju. Njima su uskraćena sva prava, pravo na rad i život. Hotel „Galeb“ trebao je da, po ugovoru, 2008. godine zapošljava preko 210 radnika. Nažalost, hotel više i ne postoji, a vrsni radnici: kuvari, konobari, recepcioneri... danas prodaju cigarete i štampu za novog vlasnika ili su uzeli otpremnine i prijavili se na Biro za zapošljavanje. Na ulcinjskoj Solani od nekada 540 danas nema ni jednog radnika a preduzeće više ne radi - kaže Ljamović i dodaje da je u najjužnijoj opštini mnogo primjera neuspješne privatizacije a posljedice su vidljive na svakom koraku.
- Na Birou za zapošljavanje ima dosta nezaposlenih. Najviše mladih školovanih kadrova koji čekaju posao prvi put. Pravnici, ekonomisti, doktori teško dobijaju priliku da pripravnički da odrade u Ulcinju jer su mnoga preduzeća propala - tvrdi Ljamović.
On kaže da je nedavno o problemima radnika mnogobrojnih ulcinjskih preduzeća upoznao premijera Duška Markovića od koga je, kaže, dobio uvjeravanja da će biti preduzete neophodne aktivnosti kako bi se ti problemi rješavali.
– Nadamo se da će posredstvom Vlade krenuti povezivanje staža i rjašavanje njihovog statusa jer veliki broj ljudi godinama čeka na to - zaključio je Ljamović.M.K.
Najniže plate i penziije
O tome koliko se ekonomski i socijalni status zaposlenih, prije svega radnika, u međuvremenu pogoršao, kako zbog opšte ekonomske krize, tako i zbog neodgovornosti i grubog kršenja zakonskih propisa i obaveza iz privatizacionih ugovora od strane novih, kapitalističkih vlasnika, odnosno poslodavaca najbolje govore statistički podaci. Na kraju prošle godine prosječna plata u Ulcinju je iznosila 438 eura, saopšteno je iz Državnog zavoda za statistiku – Monstata. To je za 71 euro manje nego što iznosi prosječna plata na državnom nivou. Prosječna zarada je, inače, u Ulcinju manja za 207 eura nego u Tivtu i za 102 eura nego u Podgorici. Plate su veće i u mnogim opštinama na sjeveru Crne Gore, uključujući i Plužine, Pljevlja, Žabljak, Berane, Mojkovac, Plav, Kolašin i Rožaje, gdje je u decembru prosjek plata bio 466 eura. I prosječna penzija u Ulcinju je među najnižima u Crnoj Gori, i iznosi 233 eura. Uz sve to Ulcinjani su među kreditno najzaduženijim u Crnoj Gori, pa to ionako lošu sliku socio-ekonomskog stanja, u kojem se nalaze građani najjužnije, a po prirodnim bogatstvima najbogatije opštine u Crnoj Gori, čini još lošijom.