D
a pred svaku kuću u Šipačnom ipak ne kaplje voda, kako je oktobra 2012. godine na svečanosti prilikom otvaranja seoskog vodovoda rekao tadašnji ministar poljoprivrede Tarzan Milošević, svjedoči desetak domaćinstava u tom mjestu. Vodovodne cijevi čak nijesu ni dovedene do kuće Slobodana Mijatovića koji je ovih dana u velikoj nevolji jer tadašnje Miloševićevo obećanje da ga „neće ostaviti bez vode”, sadašnja uprava nikšićkog „Vodovoda” ne želi da ispoštuje. Mijatović je za „Dan” ispričao da se prijavio za dovođenje vodovoda, ali je na kraju iz plana izostavljen, kako kaže, ni sam ne zna zbog čega. Početkom oktobra 2012. godine kada je u selu bila svečanost, kako kaže, došao je i slušao govore, ali nije mogao da vjeruje šta zvaničnici pričaju.
– Bilo je tu novinara i htio sam da im kažem da ne kaplje voda pred svaku kuću u Šipačnu. Međutim, organizatori mi rekoše da to ne radim već da dođem uveče u seosku školu, tu će biti i ministar Milošević, pa će problem riješiti. Tako sam i uradio, iznesem svoj problem, a među zvanicama pored ministra bili su i predstavnici DPS-a i uprave „Vodovoda”. Obećaše mi da će me prvom sledećom prilikom, kad budu gradili vodovod prema Orahu –priključiti, a do tada tokom sušnog perioda vodu će mi dopremati, što su i radili do prošle godine – ispričao je Mijatović.
Ove godine od „Vodovoda” je dobio dvije cisterne, a kada se obratio prošlog petka za još jednu, saopšteno mu je da mora napisati zahtjev, „pa ako direktor odobri”.
– Čekao sam danima, a onda ih pozvao, ali mi je sekretarica direktora rekla da mi neće dopremiti cisternu jer nisam njihov potrošač. Pa kako ću i biti kad su me izostavili pri gradnji? Sad muku mučimo, nemamo ni za piće. Molim komšije da mi daju vodu makar za porodicu, a o stoci i bašti i ne razmišljam. Do predstavnika uprave „Vodovoda” ne mogu da dođem kako bih porazgovarao sa njim – ogorčen je Mijatović.
U gornjem dijelu sela na svom imanju živi sa šestočalnom porodicom, od više nego skromne penzije njegove tetke koja je sa njima, a supruga mu je nedavno ostala bez nadoknade koju je primala kao majka sa troje i više djece. Jednog studenta i srednjoškolca teško školuju, a Mijatović ima i dijete sa posebnim potrebama.
– Nisam „Vodovodu” dosađivao proteklih godina, niti sam tražio previše vode, tek onoliko koliko je dovoljno uz štednju. Nemam novca da cisternu od privatnika platim 50 eura. Sve nam u domaćinstvu propada, a lani sam zbog suše i te moje štednje vode morao da kupujem povrće pored bašte koju imam, istakao je Mijatović.
Kod njegovih komšija, koji su takođe u gornjem dijelu Šipačna, stigle su vodovodne cijevi, ali ne i voda. Ti domaćini su uplatili prvu ratu od po 100 eura, ali druge dvije u istom iznosu nijesu jer pred kućama „ne kaplje”. Radonja Čolović je kazao da vode nema tokom cijele godine, a da im je bila obećana ugradnja hidrofora, što do danas nije realizovano.
– Nemamo je ni ljeti, ni zimi. Kupujem vodu iz cisterne ili se snalazim od komšija koji imaju. Mučimo se, i ako u skorije vrijeme nešto ne preduzmu, zatvoriću glavni ventil, pa da niko u selu nema vodu – poručio je Čolović.
B.Brašnjo
Predizborna svečanost
Vodovod u Šipačnu, priključen je na izvorište Vidrovan, a za njegovu gradnju Vlada je izdvojila 220 hiljada eura. Ministar Milošević tada je rekao da će se sa njega snabdijevati 80 domaćinstava tog sela i susjednog Oraha, te da će izdvojiti još 130 hiljada eura kako bi se nabavilo još pumpnih postrojenja, te priključci za preostalih 20 domaćinstava Oraha. Sva ta obećana i svečanost bili su dio kampanje vladajućeg DPS-a pred tadašnje lokalne izbore u Nikšiću, koji su održani 14. oktobra, a vodovod u Šipačnu je otvoren dvanaest dana ranije.
U Vodovodu ćute
U obećanjima DPS-a danas „uživaju” mještani Šipačna koji su u donjem dijelu sela na čijim imanjima, i tokom izuzetno sušnog perioda, kako se naša ekipa i uvjerila, danonoćno teče voda i u baštama, dok su im komšije iz gornjeg dijela žedne. Zašto je to tako upitali smo nadležne iz Vodovoda, ali su oni naše pitanje prećutali i uskratili nas za odgovor.
Spremni da plaćaju struju za hidrofor
I u domaćinstvu Jovana Čolovića imaju isti problem, ali zahavljujući tome što drže stoku i posjeduju dio imanja u donjem dijelu sela pored puta, platili su novi priključak, pa tu napajaju stoku. U kući u gornjem dijelu Šipačna kroz sprovedene cijevi, kazao je on, ni kapi, a tokom ljeta gledaju u nebo hoće li biti kiše da napuni bistijernu.
– Mi zvanično vodu imamo već pet godina, a na moju česmu ni kapi. Pisali smo i peticiju, ali niko na to ne obraća pažnju, niti hoće da nas prime na razgovor. To je bruka i sramota. Ugradnja hidrofora nije neka investicija, a mi smo spremni da plaćamo struju koju bismo potrošili za hidrofor samo da u kućama, kao sav normalan narod, imamo vode – naglasio je Čolović.