BIJELO POLjE – U manastiru Svetog Arhagela Gavrila u Kumanici juče, na praznik Lazareve subote-Vrbice, njegovo preoosveštenstvo Episkop Mileševski gospodin Atanasije služio je svetu arhijerejsku liturgiju. Sasluživao je arhimandrit Nikolaj, starešina manastira Kumanica. Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici juče su slavili jedan od najlepših praznika - Lazarevu subotu, u narodu poznat kao Vrbica. Ova svetkovina se obilježava poslednje nedelje časnog posta i posvećena je uspomeni na vaskrsenje Lazara i na svečani ulazak Hristov u Jerusalim.
– Da bi nas utvrdio u vjeri, nadi i ljubavi Gospod je savršio djelo koje danas proslavljamo. A to je vaskrsenje njegovog prijatelja Lazara. Vrbica je za pravoslavne hrišćane praznik dečje radosti, jer je, prema Jevanđelju, Hristos polazeći u Jerusalim rekao: „Pustite djecu k meni, jer takvih je carstvo nebesko”. Na taj praznik se u pravoslavne hramove unose vrbove grane koje tu ostaju do nedeljne liturgije, na Cvijeti, kada se obavlja ritual blagosiljanja vrbe. Vrbove grane koje se potom dijele narodu, simbolizuju palmine grane kojima su hrišćani pozdravljali Spasitelja Isusa Hrista na ulasku u Jerusalim- besjedio je vladika Atanasije.
Prema predanju, Lazar je, kao kiparski arhiepiskop, živio još 30 godina po vaskrsenju, propovedajući hrišćanstvo. Pravoslavni vjernici istovremeno proslavljaju i Vrbicu koja, prema kanonu crkve, počinje službama bdenja u navečerje Cvetne nedjelje, svečanog ulaska Hristovog u Svetu zemlju.Taj dan se slavi kao Lazareva subota, jer se smatra da je tog dana Isus Hristos vaskrsao Lazara iz groba. Vrbica je uvijek subotom, dan uoči praznika Cvijeti, koji je nedelju dana pred Vaskrs. Lazareva subota se vezuje i za srpskog kneza Lazara koji je mučenički postradao na Kosovu 1389. godine.
-Čovjek i Bog su prijatelji i dopunjuju se. Ono što je u njegovoj snazi čovjek radi, a ono što nije pristupa Bog. Bog jeste kao Lazara zagrlio i nas, ali mi moramo biti prijatelji Boga i kročiti ka njemu. On jeste zagrlio nas, ali mi moramo da zagrlimo njega. Tako se i danas podsjećamo na prijateljstvo Boga i čovjeka, i tako sami trudimo se da budemo u prijateljskom odnosu, uzdajući se uvijek u njega. Ispunjeni krepošću, vjerom i nadom koračamo dalje. I u ovom teškom vremenu. Mnoga stradanja su ponovo među nama i sa nama, ali smo mi jaki u gospodu Bogu. On je naš prijatelj, on živi sa nama, u nama,i mi u njemu, i mi sa njime. Nastavljamo tako dalje, braćo i sestre postajući i samo jači od smrti -zaključio je vladika Atanasije.M.N.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
