Bez obzira na sve mi smo ipak dobro živjeli, ne u onom materijalnom, ali u drugarskom smislu. Voljela bih da moja djeca i unuci imaju takvo društvo kakvo sam ja imala u gimnaziji, ali nisam sigurna da to sada više funkcioniše - istakla je Olivera Kandić Nikčević

NIKŠIĆ – Nekadašnji učenici nikšićke Gimnazije „Stojan Cerović” koji su maturirali školske 1957/1958. godine juče su okupljanjem pred starom zgrade svoje škole obilježili šest decenija od završetka obrazovanja u toj ustanovi. U generaciji bilo je šest odjeljenja osmih razreda sa 165 učenika, koji su nakon Gimnazije nastavili školovanje na fakultetima širom bivše Jugoslavije, a potom su stečenim znanjem doprinosili razvoju u gotovo svim privrednim i društvenim djelatnostima grada i države.
– Danas se sa ponosom sjećamo tih dana gdje smo poslije studija svi dobili posao, što je bila privilegija. Bili smo stipendisti i imali smo zagarantovana radna mjesta i to najodgovorija u privredi, zdravstvu, obrazovanju - priča Vladimir Bajović diplomirani ekonomista.
On se prisjeća da je Milica Jovović bila tada đak generacije, a potom doktorand medicinskih nauka koja je u Nikšiću osnovala prvu dječiju kliniku „Milmedika”. Brojni su oni iz generacije koji su za rad,uloženi trud i znanje dobijali nagrade, a među njima je i Bajović koji je kao dugogodišnji direktor Nikšićke banke dobio najveće opštinsko priznanje „Septembarsku nagradu”, dok je Vladimir Vukmirović, predsjednik prve Privredne komore, dobitnik i najveće državne „Trinaestojulske nagrade”.
Jovan Striković život je posvetio neuropsihijatriji koju je specijalizirao na beogradskom Medicinskom fakultetu. Sa generacijom, istakao je on, uglavnom je u kontaktu, a inače se okupljaju svake desete godine.
– Redovno dolazim na naše skupove koji nas podmlađuju deset godina, i zato se svake desete i sastajemo da bi se toliko vratili unazad. To nam je biološki podsticaj, osvježenje - kaže Striković.
Školovali su se u teškim poslijeratnim godinama, a onda radni vijek zasnivali u periodima kada se razvijala teška industrija, posebno u Nikšiću gdje se većina od njih vratila nakon završenih studija. Kriterijumi u obrazovanju tada, istakla je Olivera Kandić Nikčević, bili su izuzetno strogi o čemu svjedoči da su imali svega dva učenika sa odličnim uspjehom, pokojna dr Milica Kaluđerović i Branislava Srđa Radović, dok su svi ostali uglavnom bili nadomak tog rezultata. Ali, kakvo su znanje stekli u nikšićkoj gimnaziji svjedoči to što su bez obzira na uspjeh, svi uglavnom završili visoke škole.
– Bez obzira na sve mi smo ipak dobro živjeli, ne u onom materijalnom, ali u drugarskom smislu. Voljela bih da moja djeca i unuci imaju takvo društvo kakvo sam ja imala u gimnaziji, ali nisam sigurna da to sada više funkcioniše - istakla je Olivera Kandić Nikčević koja je diplomirani ekonomista i živi u Beogradu.
Među njima bilo je vrsnih prosvjetnih radnika, pravnika, ekonomista, inženjera, čak i petnaest uglednih ljekara, kao i muzičara, internacionanih šahovskih majstora, fudbalera i dobrih sportskih radnika, a u generaciji su imali generala i akademika. Obavljajući poslove iz svoje struke mnogi od njih su autori značajnih naučnih radova, knjiga, udžbenika i monografija. U gimnazijskim danima učestvovali su u formiranju odreda „Gigo Cerović”, prve izviđačke organizacije u Crnoj Gori, planinarskog društva „Javorak“, kao i nikšićkog Aero kluba.
Obilježavanju šest decenija od mature prisustvovalo je njih osamnaest, a kako značajan broj njih više nije među živima susret su iskoristili i da na njih evociraju uspomene.
B.B.