Mjesna zajednica Dragova Luka jedna je od većih u Nikšiću i je nadomak je centra grada. Međutim, ekološki problemi koji je opterećuju godinama unazad nikako da se riješe, a najveći je rijeka Bistrica čije je korito gotovo u cijelosti pretvoreno u divlju deponiju i mjesto izlivanja fekalija. U najvećem dijelu Dragove Luke nije riješena atmosferska kanalizacija koja se direktno izliva u rijeku, kao i fekalije iz stočarskih objekata kojih je u tom naselju, a posebno uz riječno korito, veliki broj. Dodatan problem su i privatne firme koje se na samoj obali rijeke bave preradom kamena. Prije tri dana dio naselja kod glavnog mosta, koji Dragolju Luku spaja sa centrom Nikšića, bio je u oblaku bijele prašine i nesnosnu buku koje je proizvodilo jedno od tamošnjih drobiličnih postrojenja. Mještani koji žive u tom dijelu Dragove Luke kazali su da je situacija pogoršana tokom ljeta, kada je, kako navode, firma „Gravel trejd” povećala proizvodnju.
– Već godinama posluju na istoj lokaciji, a i u jednom periodu bio im je, koliko smo upoznati, zabranjen rad drobiličnog postrojenja. Kamen dovoze i tu melju, pa od buke i prašine ne može normalno funkcionisati – ističu mještani koji su pozvali našu redakciju.
Međutim, niko od njih ne želi javno da govori jer, kako pojašnjavaju, vlasnici firme su njihove komšije, a i ranijih godina su nadležnim bezuspješno inspekcijama prijavljivali problem sa kojim su se suočavali. U nesporednoj blizini postrojenja su stadioni klubova Sutjeska i Čelik, kao i nikšićki Sportski centar u okviru kojeg su otvoreni tereni. Do prije nekoliko godina bila je dozvoljena eksploatacija šljunka i pijeska iz Bistrice, ali je zbog devastiranog korita i obale to obustavljeno. Ipak, sanacija do danas nije izvršena ni po jednom pitanju. Direktor Ekološkog pokreta (EP) „Ozon” Aleksandar Perović naglašava da je odgovornost za katastrofalno stanje te rijeke na svima, domaćinstvima u tom okruženju, a posebno nadležnim institucijama koje kada je u pitanju Bistrica uopšte ne sprovode politiku zaštite i kontrole.
– Bistrica je uz Gračanicu najugroženija gradska rijeka. Međutim, Gračnica još uvijek koliko-toliko ima riblji fond, a u Bistrici nema života, pa je to mrtva rijeka koja se maltene nalazi u centru grada. Više je nego očigledno, na šta mi inače upozoravamo evo već deceniju, da nijedna nadležna inspekcija ne vodi računa o toj rijeci – kaže Perović.
Moratorijum o zabrani eksploatacije šljunka i pijeska iz šest rječnih korita na području Crne Gore, koji je prošle godine donijelo Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, kako Perović naglašava, nije dao rezultate jer nema plana sanacije.
– Lokalna samouprava je Bistricu svojevremeno, odlukom gradske skupštine, stavila pod vid zaštite koji se ne primjenjuje. Neplanska gradnja na samoj obali rijeke, nekontrolisano i nelegalno odlaganje otpada, nepostojanje sistema upravljanja vodama, plana zaštite i revitalizacije, ključni su razlozi stanja kojeg odavno imamo kada je Bistrica u pitanju. Generalno, njenu sudbinu dijele i ostale nikšićke rijeke – smatra Perović.
U kakvom je zaista stanju rijeka najbolje se vidi u kišnom periodu. Njeno korito tada nabuja i na obalu izbaci na tone raznog otpada. Ni tada, osim sporadičnih volonterskih, nema organizovanih većih akcija da se ona makar pokuša osloboditi dijela tereta kojeg nosi, a koji joj ne pripada.
B.B.
Zvanično pritužbi nema
Drobilično postrojenje firme „Gravel trejd” bilo je aktivno nekoliko sati u subotu tokom dana. Izvršni direktor i jedan od osnivača firme Slavko Kruška za „Dan” je rekao da su samo isprobavali mlin i to uz dozvolu nadležne Komunalne policije, te da na spornoj lokaciji inače ne obavljaju proizvodnju tog tipa. Pritužbe na rad postrojenja, potvrđeno nam je, nijesu stigle ni u Mjesnu zajednicu Dragova Luka, kao ni kod nadležnih opštinskih inspekcija.
Glavni vodoprivredni inspektor Miodrag Radulović kaže da kada je u pitanju Bistrica ni u tom resoru nije bilo dostavljenih pritužbi. Inače, novim pravilnikom inspekcijski nadzor nad rijekama vrši komunalna inspekcija.
)){kind=small}
