BAR – Iz Opštinskog odbora Prava Crna Gora Bar reagovali su juče povodom uklanjanja table s imenom Ulice popa Vasa Vukotića, koju su nepoznati vandali iščupali zajedno sa stubom na koji je postavljena, i tako je pod okriljem noći bacili u dvorište Crkve Svetog Nikole, koja se nalazi u neposrednoj blizini ulice.
– Iako se u Baru ljudi nekako po automatizmu (što je posebno interesantno) pozivaju na multikonfesionalni sklad, većina, makar ona trezvena, morala bi prihvatiti da ti odnosi nisu više ni nalik skladnim. I ne treba da nas ni najmanje čudi što je nakon svih napada na crkvu na Rumiji, nakon blaćenja i izrugivanja Njegoša, raznih sitnih džeparoških poentiranja protiv Srpske pravoslavne crkve, došlo do toga da se jedan novopostavljeni natpis za ime ulice našao otkinut i bačen u dvorište pravoslavne crkve. Baš one ulice koja nosi ime po barskom parohu u periodu od 1888. do 1911. godine Vasa Vukotića. I nije ovo ni prvi, ni peti, a slutim ni potonji put da se većinskom pravoslavnom stanovništvu stavlja do znanja da Bar, ili ovaj dio Crne Gore, zloslutno podsjeća na neko „novo Kosovo”. Sjetimo se samo gašenja novogodišnjih ukrasa na veče dočeka Nove godine po Julijanskom kalendaru, ove godine 14. januara. U Baru, naravno. Ne želimo ni da otvorimo temu socijalnih mreža na kojima se i sa pravih i sa lažnih profila sikće i poziva na linč protiv svega što je pravoslavno, u Baru i Crnoj Gori. Takvih primjera je bezbroj – navodi se u saopštenju i dodaje da koliko god pravoslavni hrišćanski narod u Baru, onako bratski kako mu dolikuje, želio, ili bolje reći žudio za nekim prošlim vremenima, moramo sebe pogledati u oči, i reći da je potrebna korjenita promjena stava.
– Nikako, ni u najprenesenijem smislu ne bismo pozvali na uzvraćanje istom mjerom. Nikad! Jednostavno, mora doći do kristalizacije međuvjerskih odnosa, kako na institucionalnom, tako i na nivou pojedinca, sugrađana. Moramo se pogledati u oči i reći da bez međusobnog poštovanja nema zajedničkog života.
U Baru je, a to bolje pamte starije generacije, većina držala manjinu kao malo vode na dlanu. Danas, kao da ta manjina drži većinu za vrat. Pitamo se, najiskrenije i bez zrnca mržnje, sjećaju li se, ili bolje reći znaju li muslimani u Baru kako su se njihovi preci izjašnjavali po narodnosti, ne tako davno. Znaju li da su se svi barski muslimani, a oni istaknuti i ponajviše, dičili srpstvom, pisali pjesme i kleli se kralju Nikoli? To što su bili druge vjere nije im mazalo oči i mutilo pogled, da kao što se to danas sve više radi, siju nikad viđenu netrpeljivost prema onima koji su im najbliži i od kojih potiču. Puno fenomena iz prošlosti možemo okriviti za ovu situaciju. Možemo reći da je period od 1945. godine bio identitetski poguban za dosta ljudi, nekako ponajviše, baš u Crnoj Gori. Nisu ni devedesete bile mnogo bolje. Novonastala Bošnjačka nacija dodatno je zamutila, i samim tim odvojila muslimane u Crnoj Gori, upravo od Crne Gore i od njih samih. Od onoga što su uvijek bili. I to ne samo u Baru, nego i diljem Crne Gore. Sve su to pogrešni koraci koji sabrani daju naravno pogrešan smjer, stranputicu i zastranjivanje. Mogli bismo, vrlo lako, ovu situaciju gledati i kontinentalno ili globalno. Tu se otvara more problema i tema, i moglo bi se puno toga reći, ali to je posebna i za ovaj put prevelika tema. Ima još i te kako puno fenomena koji su nas doveli do ovoga, ali tu je i fenomen zvani „mi”. Uzalud se šire ruke i čeka zagrljaj, kad neko te ruke drži u džepovima, a u džepovima ko zna što imaju – navodi se u saopštenju barskog odbora Prave Crne Gore.
Dalje se dodaje da ovo jeste individualni vandalizam i akt pojedinca. Ali ipak malo treba da se zamislimo.
– Jednostvno, previše se toga događa da bismo se pretvarali da je sve u redu. Odavno već nismo prava Crna Gora. A prava Crna Gora je ona u kojoj svako ima mjesto za sebe. Možda je neko nekad na Kosmetu, recimo, 60-ih ili 70-ih, pisao o sličnim dešavanjima, pa bio proglašavan za rušitelja države, diskriminatora i mrzitelja manjina. Pogledajte danas Kosovo. Prilažemo jednu tekstualnu sliku kao molitvu da se naša braća mohamedanske vjere podsjete na vremena kad je važila ona barska „Brat je mio, koje vjere bio”.
D.S.
)){kind=small}
