Srpska pravoslavna crkvena opština Bijela i ove godine je, kao malo koji kraj u Boki, svečano i saborno proslavila hramovsku slavu Polaganje rize Presvete Bogorodice 15. jula. Proslava je počela veče ranije, tradicionalnom 23. Duhovnom akademijom koja je ove godine bila posvećena Svetom Jovanu Vladimiru u istoriji i predanju. Akademija je održana pod sloganom „Pred svojim precima Bijeljani sebi i svom potomstvu“. Akademiji su prisustvovali Zoran Dojčinović, konzul Republike Srbije u Herceg Novom, don Robert Tonsati, pročelnik ureda za kulturu i dobra Kotorske biskupije i župnika Svete Ane u Kamenarima i druge zvanice. Akademija je počela nakon večernje i poklonjenja česticama moštiju Svetog Nektarija Eginskog koje su stigle u hram iz Kotora povodom krsne slave.
Pozdravnu riječ i blagoslov dao je arhijerejski namjesnik za Boku protojerej-stavrofor Momčilo Krivokapića, koji je kazao „da nas je sabrala Majka Božja i krsna slava njenog hrama, ali i mošti velikog iscjelitelja našeg vremena Svetog Nektarija Eginskog“.
Besjedu o Svetom Jovanu Vladimiru održao je istoričar dr Vasilj Jovović sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Sv. Jovan Vladimir, kaže istoričar, prvi je srpski vladar kome je ustanovljen svetački kult, a njegovo žitije, sačuvane u izvodu u „Barskom rodoslovu“ su prvo srpsko žitije. Njegove mošti danas se čuvaju u Sabornoj pravoslavnoj crkvi u Tirani.
- Kasniji kult Sv. Jovana Vladimira, koji se proširio u Albaniji i Grčkoj, ukazuje na to da je ovaj vladar ostavio dubok trag u narodnom sjećanju. Vladimirov kult raširen je među Srbima, Grcima, Arbanasima, a Sveti kralj poštovan je i na Sinaju, Svetoj Gori, Rilskom manastiru u Bugarskoj manastiru Crna Reka na Kosovu, manastiru Sveti Jovan Bigorski i dr. On je svetac i pravoslavnih i katolika i bio je za njih ono što je od 13. vijeka bio Sveti Sava - kaže dr Jovović, iznoseći osnovne istorijske činjenice i biografijuo životu i vladavini Jovana Vladimira. Sv. Vladimir, dukljanski vladar, ubijen je 22. maja 1016. godine prilikom izlaska iz crkve u Prespi. Kosara, Vladimirova žena, a kćer Samuilova, nije se više udavala, i život je okončala u manastiru. Sahranjena je „do nogu svoga muža“. Vladarski i bračni par, Vladimir i Kosara, nijesu ostavili potomke.
- Legenda o Vladimiru i Kosari nastala je, po svoj prilici, ubrzo poslije svetiteljeve smrti. To je vrlo dirljiva priča sa jasnom istorijskom osnovom u sebi. Ta je legenda najšire i najdublje od svih usječena u narodno pamćenje Balkana. Iz sudbine moštiju Sv. Jovana Vladimira vidi se kako se razvijao i vjekovima održavao njegov kult srpskog pravoslavnog sveca ne samo kod hrišćanskih, nego i kod islamiziranih. Prečistu Krajinsku poštovali su pravoslavni kao i vjernici drugih crkava i religija. Zajednička svetinja i hrišćana i muslimana ovog kraja bio je krst Svetog Jovana Vladimira – dodaje dr Jovović. Po istoričaru, Vladimirovo političko djelovanje nije toliko važno, već „njegov značaj leži u tome što je prvi vladar poštovan kao svetac“.
Nadležni paroh protojerej-stavrofor Predrag Vidaković pozdravio je sve prisutne takođe. U dobro osmišljenom programu nastupali su KUD „Sveti Jovan Vladimir“ iz Bara, a najviše aplauza izmamio je svojim nastupom šestogodišnji guslar Aleksa Đuranović koji je pjevao o ljubavi Vladimira i Kosare. Nastupio je i novski crkveni hor „Roždestvo“.
Z. Š.
„Dukljanski“ istoriografi negiraju mu svetost
Istoričar dr Jovović naglašava da je Sv. Savi prethodio Sv. Jovan Vladimir, napominjući da se u novijoj istoriografiji u Crnoj Gori javlja tendencija za promjenom nacionalnog identiteta stanovnika tadašnje Duklje-Zete, a samim tim i Sv. Jovana Vladimira, i to su glavne problematične tačke „dukljanske istoriografije“. Ta istoriografija, kaže dr Jovović, pokušava da nametne nesrpsko porijeklo Sv. Jovana Vladimira, njegovo ime, njegov kult, osporava mu se čak i svetost, a sve to „počiva na neutemeljenim naučnim osnovama“.
- Primjećuje se nastojanje da se Sv. Jovan Vladimir otrgne iz srpskog nacionalnog i kulturnog korpusa – zaključuje dr Jovović.