-Čovjek je stvoren po obrazu Božijem i stvoren je u raju da bi rastao i napredovao, te je potrebno da se vratimo obrazovanju koje ima Boga u svom centru, poručio je protojerej-stavrofor Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije na predavanju „Post i obrazovanje”, održanom u Riznici SPC u Kotoru. Crkveno obrazovanje nije sticanje znanja, nije ovladavanje vještinama, nije unutrašnja meditacija, čak ni zacrtani moralni život sa datim zakonima i pravilima, ističe Perović i podsjeća na Oktoih, Minej, Časoslov, Služevnik, Sveto pismo, crkvenu literaturu koja je sva u svrhu jedne stvari, a kojoj pripada i kompletna crkvena arhitektura, crkveno slikarstvo – umjetnost, kompletna dinamika crkvenog života – a to je Sveta liturgija.
– Činjenica je da je u ovoj religiji, kao ni u jednoj drugoj, Bog postao toliko ravan nama, da ne znamo da je bio čovjek, nego nas je sjeo za trpezu sa Njim, kao što je sjeo apostole, mnogo prije no što će postradati. Nije imao da svakome od apostola podijeli po kesu zlata, nego je rekao: „Ovo je moja posljednja večera, sad će da me ubiju, e to zadnje što imam, vrijeme, pažnju, brigu, hoću sa vama da podijelim”. Zato je to večera ljubavi. Pouke im je sve već ranije dao, najvažnija čuda već je učinio, a najveće čudo je ta ljubav Božija - poručuje Perović. Osnovna i temeljna svrha liturgije, oltara, ikonostasa, časne trpeze, Oktoiha, Mineja, freski i ikona po crkvama, objašnjava Perović, jeste „da te vode ka tome da i ti budeš kao ti apostoli za trpezom Gospodnjom na večeri sa Gospodom”.
– Crkveno pravoslavno obrazovanje je pozivanje nas da budemo prisutni za tom večerom i što će više da ti da, nego samoga sebe – krv i tijelo, nema ništa konkretnije od toga. Liturgija je bila moguća tek kad je Hristos vaskrsao i vaznio se na nebo, do tada je to bilo sjedanje apostola sa Gospodom živim. Prva liturgija je odslužena deseti dan po vaznesenju, prvi put da su prinijeli hljeb i vino, osveštali ga i sa vjerom i ljubavlju pristupili da je to Tijelo i Krv Gospodnja. To uzimanje Gospoda u usta i pričešćivanje s njim znači „postati čestica, dio Tijela Gospodnjeg”. To je osnov naše teologije, da prilazimo trpezi Gospodnjoj, to te čini da „ne smiješ da spavaš”, naglašava Perović i primjećuje da Gospod „nije mogao ljepše da nas dovede u red, nego tim pozivom da sjedimo sa Njim za večerom”.
– Da ti Gospod objavi neka pravila kojih ćeš se držati, to ne pije vodu, meditacija, kontemplacije takođe vuku u neku sebičnost. Za trpezom dolaze različiti ljudi... svi smo tu, budući izdajnici, heroji, ovakvi, onakvi, oni koji se premišljaju, onaj koji Ga se triput odrekao pa se vratio... Gospod hoće da smo svi tu, pozivnica nije ni prezime, ni odakle si, koliko si visok, koliko imaš godina, kakva ti je škola, ništa od toga, nego samo ta vjera da sa živim Gospodom hoću da se družim. To je to obrazovanje koje nas čini boljim, bez te vertikale, sa svim krstovima, mantijama, brojanicama, možemo vrlo lako da skrenemo stranputicom i da taj naš duhovni život bude sve samo ne hrišćanski život. A, vrijeme posta je najbolje vrijeme da se preispitujemo, jer smo eto, tobož nešto sebi „uskratili” pa se malo nešto mučimo. Ljepše se Bog čuje kad se ja umirim, poručio je otac Perović i pobrao aplauz odobravanja prisutnih u Riznici.
– Vladika Petar Drugi Petrović Njegoš, Lovćenski Tajnovidac, bio je i ostao naš učitelj, najpametniji Crnogorac, koji je osnivao škole pri manastirima, a što se tiče prosvjetiteljstva „ako je blagočestivo i ako ne pljuje na slovensku svetinju, ja onda takvo podržavam”. Kad kažemo da se treba vratiti obrazovanju koje ima Boga u svom centru, to nije samo neka „popovska priča”, nego opšta priča svih evropskih i domaćih škola do juče. Kako će izgledati ta škola, po kom planu i programu će predavati, to je druga stvar...O crkvi i religiji treba da govori onaj ko u to vjeruje - poručuje otac Perović.
M.D.Popović


Borba neprestana

– Čovjek je stvoren u raju da raste, nije stvoren kao gotov proizvod, on je dobar, ali će biti još bolji, dijete koje je dobro i koje treba da raste. To obrazovanje znači neprestanu akciju, stalno traženje nečega novoga, nikad nije sve završeno, odnosno, kad je završeno, Bog će reći kada je kraj, nije na tebi da svodiš račune. To je poruka obrazovanja koju donosi naša Crkva i post. Kako se obrazovati – po onom sistemu, opisanom kod Njegoša: „Šta je čovjek, mora biti čovjek, tvarca jedna što ga zemlja vara..” - moraš biti čovjek, a ne znaš ni što si. Ono što ti je Bog dao, ne možeš ti da odrediš, ali možeš kvalitetno da živiš, a da ne znaš sve o sebi ni o svijetu, kazao je rektor Cetinjske bogoslovije na predavanju u susret Vaskrsu.