Povodom praznika, Svetih Petra i Fevronije, Sveta služba Božija biće vršena u svim hramovima širom pravoslavnog svijeta. Ovi svetitelji kod nas nijesu bili dovoljno poznati i tek ove godine, zahvaljujući saznanjima koja smo imali tokom posjeta Ruskoj crkvi, i naša Crkvena misija je više istakla važnost ovih svetitelja, kaže protojerej-stavrofor Dragan Stanišić, paroh podgorički.
Sveti Petar i Fevronija, zaštitnici su pravoslavne porodice. Slave se kao Dan porodice, ljubavi i vjernosti u Rusiji. Gospod Bog je proslavio pravedne supružnike čudesnim iscjeljenjima, a Crkva ih smatra za svete i svake godine praznuje uspomenu na njih po starom kalendarom 25. juna, odnosno u nedjelju 8. jula.
– Od davnina se na ovaj dan odavala pošta blagovernim Petru i Fevroniji Muromskim – pokroviteljima supružničke ljubavi i porodične sreće. Istorija beskrajne ljubavi i odanosti Petra i Fevronije postala je poznata svetu zahvaljujući srednjovekovnoj ruskoj književnosti i povijesti o Petru i Fevroniji Muromskim. Gornji dom ruskog parlamenta je 2008. godine prazniku dodijelio status Sveruskog državnog praznika i definisao njegov simbol: bijelu radu. U nedjelju, 8. jula sveta liturgija biće služena u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja i Crkvi Svetog Đorđa u Podgorici – pojasnio je otac Dragan.
Žitije kaže da je prije sedamsto godina u ruskoj zemlji živio u Muromu mladi knez Petar. Njegov otac je upravljao muromskom zemljom, a kada je on umro, njegovo mjesto je zauzeo stariji Petrov brat Pavle. Blagočestiv i krotak je bio mladi knez Petar i u svemu se pokoravao svom starijem bratu. Ali, Petra je zadesila veoma teška bolest, i mladi knez je dugo patio, dok se najzad nije pojavila izbaviteljka od bolesti. U istoj muromskoj zemlji je živio siromašni pčelar koji je imao kćerku, lijepu djevojku Fevroniju; po cijeloj okolini je bila poznata po svom umu. I eto, ona htede da pomogne knezu u njegovoj nesreći, te dok je liječila kneza Petra, ona mu se dopade i on po onome šta je govorila i po njenim postupcima vide kakva je to pametna i dobra djevojka. Dopala mu se Fevronija i zbog svoje ljepote.
„Neću naći bolju djevojku u cijeloj oblasti!” – odluči knez i obeća da će se oženiti njome, ali kada je ozdravio, poče da se razmišlja o tome da nije valjano da se knez ženi običnom djevojkom i skoro da je bio napustio svoje obećanje, kad se opet razboli. Fevronija ga opet izliječi. Razumije Petar da treba da ispuni svoje obećanje, da ga Sam Bog kažnjava zbog kršenja obećanja, i oženi se Fevronijom.
Umre stariji Petrov brat, tako da je on morao da upravlja Muromskom zemljom. Fevronija, pčelareva kći, postade kneginja cijele oblasti. Naravno da se uskoro pojavilo mnogo zavidljivaca, naročito žena. U međuvremenu su mlađi Petrov brat i njegov bratanac, sin starijeg brata Pavla, poželjeli da zauzmu mjesto muromskog kneza, a Petra da prognaju. Spojili su se s bojarima koji su bili nezadovoljni zbog kneginje. Ovi bojari su imali veliku vlast i dešavalo se da su upravljali i samim kneževima kako su htjeli. Tako je bilo i ovdje – došli su kod kneza Petra i rekli mu: „Ili se razvedi od Fevronije i pošalji je u manastir, a ti se oženi djevojkom iz znamenitog roda, ili i sam idi iz Muroma, a mi ćemo da tražimo drugog kneza, a da za kneginju imamo ženu iz prostog naroda nećemo!”
Nije bilo lako Petru da ostavi kneževsku vlast, ali on je čvrsto pamtio zapovest Gospodnju o braku: „što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja… ko otpusti ženu svoju… i oženi se drugom, čini preljubu” (Matej. 19, 6, 9). Tako je odgovorio bojarima: „Mene je Sam Bog spojio sa Fevronijom, ne valja sad da ljudi raskidaju naš savez. Ako ne želite kneginju, onda vam ni ja bez nje nisam knez, pa mi smo – jedno tijelo, jedna duša!” I morade Petar da ostavi Murom i živi u progonstvu. Ubrzo su Petar i Fevronija saznali šta je siromaštvo. Ponekad bi mračne misli dolazile u glavu Petru: „Eto, zbog žene sam ostao i bez vlasti, i bez bogatstva, i bez kneževske titule…” – pomišljao je. A pametna žena koja ga je voljela tešila ga je stalno nježnim riječima: „Ne žalosti se, kneže! Pa, Gospod je milostiv: neće nas ostaviti u bijedi i progonstvu”.
Ali u Muromu su bez Petra nastali nered i razdori. Počele su svađe oko toga ko da dođe na kneževo mjesto. Jedni su bili za jednog, drugi za drugog; došlo je i do potezanja mača, razdor je prešao u rat; mnogi bojari su bili ubijeni u tim razmiricama. Još dugo bi se prolivala bratska krv da se Muromci nisu sjetili svog zakonitog kneza Petra. Dođoše oni kod Petra da ga mole za oproštaj i nagovoriše ga da se vrati zajedno sa kneginjom Fevronijom u Murom: dobro su znali i njihovu mudrost i dobrotu. Vratiše se Petar i Fevronija u Murom i počeše da žive kao i prije, mirno i srećno. Pravično je upravljao oblašću. A kneginja mu je pomagala savetima i dobrim djelima. I tako poživeše do duboke starosti, ne ljuteći se jedno na drugo, i nešto prije smrti primiše monaštvo. Knez je tada dobio ime David, a kneginja Jefrosinija.
– Sada se oni zajedno mole Gospodu za sve supružnike, a naročito za one koji žele mir u porodici. Obostrana ljubav pobjeđuje čak i samu smrt...– kaže otac Dragan.R.K.


I ona umire s njim

Jednom je prepodobna i blažena Fevronija vezla likove svetih na vozduhu za saborni hram Prečiste Bogorodice. Blaženi Petar je poslao kod nje da joj kažu da mu je došlo vrijeme da ide Gospodu. Želeći da završi vozduh, ona ga zamoli da malo sačeka. Triput je pozivao on, i treći put se blažena zaustavi, zabode iglu u vozduh, obavi oko nje konac i posla sluge da kažu blaženom Petru da i ona umire s njim. I pomolivši se oboje predaše svete duše svoje u ruke Božje 25. dana mjeseca juna.

U istom kovčegu
Poslije prestavljenja prepodobnih, ljudi nisu smjeli da ih sahrane u sanduku koji su oni sami pripremili za sebe jer su postali monasi i nije valjalo da ih stavljaju u isti kovčeg. Tijelo prepodobnog Davida položiše u gradsku crkvu Presvete Bogorodice, a tijelo blažene Jefrosinije u prigradskom Krestovozdviženskom hramu. U sabornom hramu Presvete Bogorodice je ostao prazan njihov sanduk. Sledećeg jutra su oba nova kovčega bila prazna, a tijela svetih su nađena da zajedno leže u istom sanduku. Još jednom su pokušali da ih razdvoje, ali isto se ponovilo. Poslije toga više nisu smjeli da diraju njihova tijela i sahranili su ih pored gradske saborne crkve Rođenja Presvete Bogorodice, kako su oni sami i zapovedili, – u istom sanduku, koji je Bog darovao na prosvećenje i spasenje grada: oni koji pritiču na raku s moštima s vjerom dobijaju izobilno iscjeljenja.