-„Božić. Božić, blagi dan/ Blagog Hrista rođendan/ Božić, Božić, svetli dan/ Sav svetlošću obasjan” pjevaće sjutra i narednih dana djeca u portama crkvi, ali i odrasli, radujući se ovim blagim danima koji su pred nama – Badnjem danu i Božiću. Radujući se rođenju Bogomladenca koji je odmah zasijao i obasjao Zemlju i Nebo, čija svjetlost i danas razgrće mrake tmine, i čije rođenje su pozdravili i anđeli kličući: „Slava na visini Bogu, na zemlji mir, među ljudima dobra volja. Mir Božji, Hristos se rodi! - Vaistinu se rodi!”. Jer, nije se samo rodio Bogomladenac, mladi Bog, Božić, već Spasitelj ljudskog roda. Onaj, koji je uspio u sebi, i na Zemlji, da pomiri sve suprotnosti vasione, i čijim rođenjem je Bog dokazao da voli svoju tvorevinu, a naročito čovjeka.
I zato se na Božić raduju ljudi, zato se raduje priroda, zato se raduje vasiona. Jer Njegova svjetlost, koju je isijavao i isijava, darujući ljubav, i nama koji živimo dva milenijuma iza Njegovog rođenja, osvjetljava nam put, označavajući kuda trebamo ići. Osvjetljuje nam prave vrijednosti, pokazujući što je istinska radost. I ne samo da svijetli, On nas grije svojom dobrotom jače od Sunca. Isto kao što doslovno osjećamo toplotu kada se naloži badnjak, taj vidljivi simbol Badnje večeri u kojoj se čekalo, a danas proslavlja rođenje Bogomladenca, Onoga koji je pokazao dvojstvo – ljudsku i božansku prirodu. I koji je pokazao da nema ljepše stvari u životu svakog čovjeka od njegove porodice, od topline koju ona pruža, ma u kakvim materijalnim uslovima obitavala. Jer, i On se rodio na slami, u štali, ali okružen ljubavlju i pažnjom. Zato i ne čudi što se, iako crkveni, Badnji dan i Božić doživljavaju kao praznici cijele porodice, koja je tada na okupu. A, Božić je naročito i praznik djece, njihove radosti, kao i praznik materinstva i očinstva, praznik rađanja novog života.
A narod je svu teologiju sabrao u niz običaja i vjerovanja, vezanih za umoljenje Boga da sačuva i uveća porodicu. Tako je priprema, uvod u Božić i božićne praznike, Badnji dan, čiji je najvidljiviji simbol, putokaz za proslavu Božića, badnjak, mlado hrastovo ili cerovo drvo koje se loži na Badnje veče. Svjetlost i toplina koju isijava badnjak, sabira i obasjava i grije sve pravoslavne. Ujutro rano, prije zore, domaćin kuće izlazi da ubere badnjake, koje po povratku stavlja kraj ulaznih vrata. Uveče, badnjaci se unose u kuću, a etnolozi su zabilježili kako to izgleda; “Kada domaćin dođe pred vrata kuće govori: „O domaćine!” Iz kuće domaćica odgovara: „Evo ga evo!” Na to će domaćin: „Dobro veče i srećno vam Badnje veče!” Iz kuće odgovaraju: „Sve vam srećno i čestito bilo” i zatim muškarce i badnjake posipaju žitom. Badnjaci se nose odmah na ognjište i postavljaju se unakrst. Tada domaćin uzima po malo od sve hrane koja se spremila za posnu badnju večeru i stavlja na badnjak govoreći: „Zdravi ste badnjaci veseljaci! Ja vas hljebom i vinom, a vi nas zdravljem, napretkom i svakom srećom!” Tada se malo vina pospe po njima, a u nedostatku vina može i rakija. Poslije ovoga, pomoli se Bogu i nakon toga večeraju. Poslije večere domaćica daje smokve i orahe ili lješnike da se krcaju, a peče i kestenje ako ih ima”.
Nakon toga ukućani se okupljaju oko posne večere, grijući se uz toplotu badnjaka, ogledajući se u svjetlosti koju isijava. Danas, pak, gradsko stanovništvo, iako ne može proslavljati kao nekada, ne propušta da uživa u blagosti ovih dana, u svjetlosti badnjaka, pa se organizovano okupljaju u portama crkvi prinoseći svoj badnjak na zajednički “oltar”.
A, na Božić porodica dočekuje položajnika, odlazi u crkvu na službu i pričest i jede prvi mrsni doručak nakon 40-dnevnog božićnog posta. Gleda se da se ovih dana pomire zavađeni. Jer, podjsetimo se ponovo stihova dječje pjesmice – „Božić. Božić, blagi dan/ Blagog Hrista rođendan/ Božić, Božić, svetli dan/ Sav svetlošću obasjan”. Pa pustimo malo te svjetlosti i u naše domove i u naša srca. I zapjevajmo, kao i djeca, iz srca – “Nek` mir svuda caruje,/ Nek` se srce raduje,/ Nek` se svako popravlja/ I Gospoda proslavlja.// Pa, gle i mi Srbčići,/ K`o srebrni zvončići,/ Bogomajku hvalimo,/ Hrista Boga slavimo!” Ž.J.

---

Jedno od čestih narodnih vjerovanja
Prvog dana Božića ujutro, prije svitanja, odlazilo se na izvor ili bunar po takozvanu nenačetu vodu. Od te vode, kojoj su se pripisivala magijska svojstva, prvo se odlivalo za miješenje česnice, zatim za umivanje ukućana, a potom su nalivana i sva jela za božićni ručak. U narodu se vjerovalo da nenačeta voda ima i isceliteljsku moć. Nenačetom vodom treba okupati djecu, kao zaštitu od uroka.