Protojerej-stavrofor Dragan Stanišić, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, održao je uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića, u Crkvi Svetog Spasa na Toploj u Herceg Novom, predavanje na temu „Bogoslovlje Svetog Ignjatija Bogonosca”.
Kako navodi sveštenik Stanišić, ppema Simeonu Metafrastu, piscu iz 1. vijeka, Ignjatije Bogonosac je bio ono dijete koje je Hristos uzeo u ruke, kada je govorio apostolima da budu kao djeca. A, kao i apostoli Petar i Pavle, i Sv. Ignjatije postradao je u Rimu, javno, usred Koloseuma, gdje su ga raskomadale zvijeri. Kako je zapisao Sv. Jovan Zlatousti - „Antiohijci su u Rim poslali episkopa, a otuda su dobili mučenika”. No, isto tako, svi hroničari pored njegove mučeničke smrti, zapisali i da je Sv. Ignjatije na putu do Rima svim crkvama kuda je prolazio slao poslanice.
- Sveti Ignjatije je na tom svom krsnom putu napisao sedam poslanica i to: Efescima, Magnežanima, Tralijancima, Rimljanima, Filadelfijcima, Smirnjanima i Polikarpu Smirnskom. Četiri je napisao u Smirni, a tri u Troadi. Ignjatijeve poslanice predstavljaju pravi biser ranohrišćanske literature. Poslanice su građene po sličnom modelu: uvodni pozdrav, pohvala hrišćanskoj zajednici koja je došla da ga pozdravi, poziv na jedinstvo oko episkopa, opomena da se čuvaju jeretika (doketa i judaista) i poziv na istrajnost u vjeri – rekao je Stanišić, navodeći tokom predavanja kratak sažetak svih Ignjatijevih poslanica, kako bi slušaoci stekli predstavu o izvornom tekstu poslanica ovog svetitelja.
U poslanici Efescima Ignjatije želi da se Isusu Hristu raduju u čvrstoj radosti. Savjetuje da budu jedan hor koji, jednim glasom pjeva Ocu, kroz Isusa Hrista. Govori im da je za njih korisno da budu u besprekornom jedinstvu i da treba na svaki način da proslavljaju Isusa Hrista, kaže Stanišić. Sveštenik posebno ističe kako je Sv. Ignjatije insistirao na Evharistiji, govoreći: „Kad se često okupljate na isto mjesto, na sabranje - sile satanine se time uništavaju i njegova se pagubnost razara jednodušnošću vaše vjere”.
- Ignjatije tvrdi da su vjera i ljubav u Isusa Hrista početak i svršetak života i ovo dvoje: vjera i ljubav, kad su u jedinstvu – to je Bog. Stoga, sve da činimo kao da On u nama obitava, da bismo bili hramovi Njegovi, i On u nama Bog naš. Sv. Ignjatije one koji zlom naukom kvare vjeru Božju naziva domokvariteljima. Uči nas da postanemo mudri prihvatajući Božije znanje, koje je Isus Hristos. Ignjatije hoće da svi nepodijeljenom mišlju slušaju episkope i prezvitere lomeći jedan Hljeb, koji je lijek besmrtnosti, i da svagda živimo u Isusu Hristu. N a kraju ove poslanice, on kaže: „Molite se za Crkvu u Siriji, odakle me vezanoga vode u Rim, mene koji sam poslednji od tamošnjih vjernika” - navodi Stanišić. Sveštenik tokom predavanja navodi i da svetitelj više putaističe da s radošću prima postradanje za Hrista, jer, u poslanici Magnežanima, Ignjatije, naglašava da je Isus Hristos naš svagdašnji Život, sjedinjenje vjere i ljubavi, od koje nema ništa bolje. Ukazuje da je potrebno ne samo nazivati se Hrišćanin nego to i biti, i u svemu što činimo da uspijevamo tijelom i duhom, vjerom i ljubavlju u Sinu i Ocu i Duhu, i da se potčinimo episkopu i jedni drugima kao Isus Hristos Ocu. Na kraju, Stanišić je rekao da su poslije stradanja ostaci svetih moštiju Ignjatijevih prenijeti u Antiohiju. Nakon osvajanja Antiohije od strane Persijanaca u 6. vijeku, mošti su prenesene u Rim, u Crkvu Sv. Klimenta, gdje se i danas nalaze.
- Vladika Atanasije u svojoj studiji o Ignjatiju Bogonoscu kaže: „Ignjatije Bogonosac je živa slika Hrista, arhimučenika i prototipa svih hrišćanskih mučenika kroz vjekove do kraja svijeta. Mučeništvo je za Ignjatija istinsko podražavanje Hristu stradajućem iz bezmjerne ljubavi božanske za nas grešne. Mučeništvo Ignjatijevo nije heroizam, nego smireno saučestvovanje u žrtvi ljubavi Hristove, učešće u „čaši Njegovoj”, i time – postajanje istinskim Hristonoscem i Bogonoscem. Mučeništvo nije samo učešće u stradanju i žrtvi, nego istovremeno i još više - priopštenje Hristovom vaskrsenju i vječnom Životu nepropadljivosti i besmrtnosti božanske – rekao je protojerej-stavrofor Stanišić, citirajući vladičine riječi.
Ž.J.

---