Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije služio je sa sveštenstvom, na praznik Svetog cara Konstantina i njegove majke Jelene, u srijedu, Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Đurđevi Stupovi, stoji na sajtu Eparhije budimljansko-nikšićke. Čestitajući prisutnima praznik, vladika Joanikije je naveo da je car Konstantin, poslije tri vijeka gonjenja hrišćanstva, na početku bio kao i drugi moćnici Rimskog carstva. Vladika je podsjetio na predanje kada se u odsudnoj bitki caru Konstantinu, kada se pomolio Bogu u kojeg je vjerovala njegova majka Jelena, javio znak - Krst Gospodnji sa neba i obasjala ga je Božja svjetlost. Ugledao je znak Hristov, Krst Gospodnji na kome je pisalo, a tako mu je i rečeno, da sa tim znakom treba da ide da pobijedi svog neprijatelja. Naredio je da se odmah na štitove njegove vojske ispiše znak krsta Gospodnjeg, a on je od tada dobio obrećenje i postao je hrišćanin, podsjetio je vladika. Naveo je da je postao svetitelj i ravan apostolima, a ono što, po vladičinim riječima, treba posebno naglasiti, jeste da je Sveti car Konstantin ostao vjeran ovom viđenju u sve dane života.
– Podigao je mnoge hramove, sazvao Prvi vaseljenski sabor, a što se posebno ističe – on je dao slobodu hrišćanstvu, zabranio da bilo ko smije biti gonjen zbog njegove vjere. On nije proglasio hrišćanstvo za glavnu religiju, samo je zabranio gonjenje i dao slobodu vjere. To je bilo dovoljno da vjera, koja je do tada bila gonjena, uzme toliko maha da ubrzo zauzme cijelo Rimsko carstvo, a kasnije, polako, jedan po jedan narod, tako i slovenske narode, među njima srpski narod - rekao je vladika Joanikije. Podsjetio je i da je njegova majka, Sv. carica Jelena, našla Krst Gospodnji, i kao i njen sin podigla je mnoge hramove na mjestima velikih Hristovih djela, u Vitlejemu i po Palestini.
Davanjem slobode hrišćanstvu počinje, napomenuo je Vladika, nova era u hrišćanstvu.
– Imamo eru gonjenja, a onda eru slobode, međutim, to gonjenje na Crkvu Božju trajalo je, i pored toga, u mnogim periodima kasnije hrišćanske istorije, naročito u 20. vijeku, a, evo, vidimo, da se to produžava i u 21. vijeku. Međutim, kad je vjera najjača? Kada je gonjena, tada je vjera najjača. Kada je Crkva gonjena, uvijek ima jedan broj ljudi, manji, ali su vjerni i nepokolebljivi, kao što je bio Sv. velikomučenik Georgije i mnogi mučenici 20. vijeka. Oni su posvjedočili svoju vjeru i iz tog mučeništva, iz mučeničke krvi vjera se obnavlja. Mislite li da bi u Crnoj Gori bila tako sada vjera jaka i u usponu, da li bi se tako slavilo ime Božje, da nije mučeničke krvi mitropolita Joanikija i preko stotine sveštenika i mnogih drugih hrišćana, koji su postradali za Hrista u bezbožnom 20. vijeku, u vrijeme komunističke vladavine. Ali, baš onda kad su mislili da će sa vjerom biti gotovo, ona je vaskrsla - naglasio je vladika Joanikije, koji je tog dana proslavio i 21 godinu arhipastirske službe. U ime sveštenstva i vjernika ovaj jubilej čestitao mu je protojerej-stavrofor Dragan Ristić. Ž.J.

---