<br />
Završena je grend slem teniska sezona. Još nekoliko mastersa i biće spuštena zavjesa na ovogodišnju utakmicu bijelog sporta. Nekoliko turnira čiji rezultati itekako mogu uticati na konačne liste najboljih u 2018. godini. Veliki turniri su arhivirani, veliki igrači su, uglavnom, vodili glavnu riječ. U najsvježijem sjećanju je poslenji open, završen u nedjelju veče u Njujorku trijumfom Novaka Đokovića i „tamnopute“ Japanke Naomi Osake. Konačan trijumf i povratak na velika sportska vrata srpski teniser je najavljivao, a definitivni juriš na odličja potvrdio je sredinom jula na Vimbldonu, šlag na tortu dodao je potkraj avgusta u Sinsinatiju, a uspjeh je krunisao pobjedom u finalu JU-ES opena.
Jednostavno, Srbin smiraj godine prati na najvećem mogućem nivou. Pobjedama, pobjedama... Trjumfalno!
A kako je to izgledalo u Americi? Što se Đokovića tiče, rezultati su sve rekli. Sjajno! a što se domaćina tiče, pa i ne baš. Čak šta više! Kako drugačije napisati osim poražavajuće da jednog od trojice veličanstvenih, jednog iz prvog reda najvećih sportista planete svih vremena, čovjeka koji plijeni sportskim duhom, u „obećanoj zemlji“ niti razumiju niti vole. Po nepisanom pravilu navijači na američkim turnirima su Novakovi protivnici, skoro kao i rival preko puta mreže. Često se njihov antagonizam ne završava otvorenim navijanjem za Đokovićevog rivala već očiglednim negodovanjem, pa, i za teniske prilike neprimjerenim načinom izražavanja – zvižducima. I protiv te, ničim lično izazvane, anomalije borio se Novak Đoković. Uspješno očigledno. Natjerao je i tako raspoložene navijače na „Artur Eš” areni da na kraju priznaju ko je trenutno broj jedan u svijetu tenisa. Moraju se, makar u narednih godinu dana, pomiriti činjenicom da teniskom Amerikom vlada čovjek kojega, u najmanju ruku, ne simpatišu – Novak Đoković. Čovjek kojem se klanja sportska planeta. Čovjek koji plijeni sportskim fer-plejom, čovjek koji je stekao svjetsku slavu za koju su mnogi mislili da je prošla. Vratio se Novak na velika vrata i do novogodišnjih i božićnih praznika će pokušati da kroz njih prođe trijumfalno. Može on to! Govor tijela, volja, kondicija, inat, spremnost... sve je na njegovoj strani
U konkurenciji dama Amerika se klanja simpatičnoj Naomi Osaki. Djevojčici koja je najboljoj teniserki u istoriji ovog sporta, ali arogantnoj i nevaspitanoj Sereni Vilijams iz kuće „ukrala” 24-u open titulu. Djevojčica iz Osake je manirom nepokolebljivog profesionalca izdržala sve pritiske Vilijamsove, ali i nekorektnosti njujorške publike. Kao i Novak Đoković pokorila je „veliku jabuku” pa će se teniska Amerika i njoj morati istinski nakloniti. Pobijedila je u finalu „pobješnjelu“ šampionku svjetskog tenisa, šampionku koja je na krajnje nesportski, odnosno prizeman način najavila kraj teniske karijere. Dama koja je više od decenije igrom „terorisala” ženski teniski svijet pala je iz ponašanja prema rivalu, sudijama i milionskom sportskom tv auditorijumu širom planete. Teniska šampionka vijeka predstavila se kao šampionka neukusa kada je tokom igre „imala konsultacije” sa svojim trenerom (što je u tenisu strogo zabranjeno), lomila reket i sudiju nazvala „lupežom”. Šampionku neukusa u svemu je podržavala publika na prepunim tribinama glavnog terena u Njujorku! Postavlja se pitanje ko je u neukusu pošao dalje: Serena Vilijams ili publika? I zbog čega? Serena je iznenadila sportsku javnost (mada je i ranije, naročito kod kuće u Americi imala svoje žute minute), ali utisak da publika nije. Publika na teniskim turnirima u Americi jednostavno ne voli da pobjeđuje stranac. Zbog toga bučno navijaju za svoje sportiste, odnosno negoduju kada se njihov ljubimac nađe u podređenom položaju. Istina je da se, između ostalog, igra i za „njegovo visočanstvo” – gledalac, ali on je u sportskoj i ljudskoj obavezi, da svoje emocije ispoljava u skladu sa pravilima. U tenisu ona su naznačenija, ali Amerikanci ih se uvijek baš i ne pridržavaju.Veselin Drljević