Navijati znači voljeti. Ponekada i neosnovano, skoro slijepo vjerovati u bezgrešnost voljene strane. Navijati znači pratiti, ali i patiti. Navijati znači i analizirati dešavanja. Navijati nerijetko, znači biti i pristrasan.
Da ne bi bilo zablude, ne pripadam frontu navijača fudbalskog kluba Budućnost. Nije mi plavo-bijela boja mrska, ali ima ih bližih mi srcu. Od djetinjstva je tako. Ne navijam ni za ljude koje skoro ne poznajem, ili površno ih znam. Dakle, nijesam baš neki fan Branka Brnovića, ali, opet iz nekih zaluđenijih dana sjećam se njegovih fudbalskih partija. Nisam baš na neki poseban način oduševljavan ni njegovom trenerskom karijerom, ali sjećam se kako je nacionalni tim igrao kada je on selektirao reprezentativce... Dakle, sa sportskog aspekta imam reference neutralnog potpisnika ovih redaka, ali neću da pišem, osim takstativno, o postignutim rezultatima, već o neobičnosti kako je Branko Brnović „otjeran“ sa klupe FK Budućnost.
Da napomenem: ni gospodina Veselina Mijača nisam imao prilike da upoznam. O crnogorskom biznismenu u Švedskoj čitam iz medija u poslednjih par mjeseci. Razumio sam: dobrotvor koji nije zaboravio zavičaj i da ima novca. Svaka čast! Kao i da je u septembru preuzeo najvoljeniji crnogorski sportski kolektiv. I to je to!
A šta nije to?
U Crnoj Gori, makar onakvoj kakvu je gospodin imenjak ostavio kada se otisnuo u zemlju „tri krune“ (na moju žalost dovoljno pamtim da bih se promijenio) sa ljudima, pa i kada nemaju uspjeha, kada griješe, kada... postupalo se drugačije. A posebno se drugačije postupalo sa ljudima od uspjeha (pa makar taj uspjeh bio i na nivou lokala ili kvaliteta na nivou države). Nikada nisam učestvovao u radu bilo kojeg (osim KMF Studentski dom i KMF Sportski novinari) sportskog kolektiva, pa ostavljam mogućnost raznim nekorektnostima strana. Ali i da je trener Brnović nekorektan čovjek, nova uprava Budućnosti je postupila suprotno praksi koja kaže „Tim koji pobjeđuje se ne mijenja“. Naročito ne njen glavni šraf! A Budućnost je u ovom trenutku fudbalski kolektiv broj jedan u Crnoj Gori. Pogledajte tabelu i učesnike fudbalskog Kupa države. Čuo sam kako, oni sa početka priče, kliču dojučerašnjem šefu struke. A njima nije baš lako ući pod kožu. Potrebno je mnogo znanja i znoja, a dovoljan je samo jedan kiks, i... i nisi više miljenik. Brnović je imao sa njima link.
No, u nekoj Crnoj Gori je bilo tako. Možda se ja i istomišljenici (ostavljam mogućnost da sam usamljen) budimo u prošlom vremenu. Možda sam zakasnio sa odabirom! Možda sam prespavao metamorfozu, a možda nisam u saznanju da se u naprednim demokratijama i podrazumijeva, bez obzira koliko znaš i koliko uspjehu doprinosiš, Damaklov mač visi nad sudbinom. U ovo poslednje istinski sumnjam! Sve drugo je moguće. Naročito u klubu sa najviše pažnje u Crnoj Gori. I nije prvi put, odnosno loša praksa iz vremena od poslednjeg jugoslovenskog rata na ovamo, se nastavlja. Nije Brnović prvopolaznik malo gdje čuvenom načinu protjerivanja uspješnih. Sjećamo se Miodraga Grofa Božovića. Mislili smo da je vrijeme takve demokratije u FK Budućnost, sa poratnim metežom, isčezlo. Da su stasali ljudi koji ne tjeraju lidere. U zabludi smo očigledno!
A zabluda traži odgovore na (mnogo možda i neobičnih) pitanja. Formulisaćemo ih jednim: Da li je Budućnost (ozbiljan) klub?
Veselin Drljević
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
