Kup je tek počeo, a pobjednik se već zna. To je, vezni igrač Rudara
Marko Merdović. Ono što je ovaj 21-godišnjak uradio sredinom drugog poluvremena ne bi uradilo, minimum, 97 odsto fudbalera na svijetu.
-
Ne može pojedinac da pobijedi u KupuâŚ. Uostalom ja mislim da ništa posebno nisam uradio. Vjerujete mi da sam bio iznenađen kada su mediji od jedne sasvim normalne fudbalske situacije stvorili pompu - počeo je priču za “Dan” ovaj mladi Budvanin koji je ljetos primorje zamjenio sa krajnjim sjeverom.
-Krenuo sam ka golu i sudario sam se sa Dragojevićem, brzo sam se podigao, pogledao prema golu i primjetio da golman Budućnosti još uvijek leži na terenu i izbacio loptu u aut - tu je za ovog momka sva priča bila završena.
Za nas koji svakog dana gledamo scene na terenu, zbog kojih su ranije djeci pokrivali oči pred kutijom sa crno-bijelom slikom koja je imala UHF i VHF kanal, ne da je ta scena imala epilog koji niko nije očekivao, već niko nije vjerovao da će se fudbalski vitezovi ponovo pojaviti i pokazati svojim kolegema, da je fudbal još uvijek igra.
-
Nisam ni pomislio da šutnem loptu ka golu i bio sam iznenađen kada su svi pritrčali da mi čestitaju, na nečemu što bi svaki sportista uradio. Istina je da su mi prijale čestitke iz protivničkog tabora, ali samo zbog toga što sam to shvatio kao priznanje klubu za koji igram i kao priznanje momcima sa kojima svakog dana naporno radimo da bi izborili opstanak - naglasio je momak koji je prvu fudbalsku loptu šutnuo u balonu budvanske škola fudbala
Zvjezdica, a kasnije obukao dres
Grblja.
-
Na samoj utakmici trener Vuko Bogavac mi je odmah čestitao, a nakon utakmice na treningu još jednom istakao da je ponosan na ono što sam uradio. Ako me pitate da li sam zbog toga što je rekao ponosan, jesam. Ponosan sam što su me zvali prijatelji, moji najbliži, pa ljudi na ulici u PljevljimaâŚ. Teren je nešto što je posebno, svaka utakmica donosi različita osjećanja, ali kućno vaspitanje je nešto što svi mi nosimo u sebi. Moj otac, koji je igrao fudbal za Crvenu stijenu, a kasnije za Mogren, jedini se pored mene u porodici, za sada, bavio sportom, usadio mi je ljubav prema ovom sportu i on je bio više nego ponosan na mene. To je osjećaj koji se ne može opisati - zaključio je mladić koji je pokazao da fudbal još postoji.
M.P.
Srećan sam u PljevljimaNakon što se rastao sa Grbljem, Marko Merdović je pokušao da nastavi karijeru u inostranstvu. Međutim, pandemija koronavirusa usporila je već realizovan transfer i obukao je dres Rudara.
-
Bez obzira što se trenutno borimo za opstanak i što sam znao šta me čeka u Pljevljima bio sam ponosan što ću postati član jednog od najtrofejnijih klubova u Crnoj Gori. Iz dana u dan sve sam uvjereniji da sam napravio pravi izbor. Atmosfera u ekipi je odlična, momci su sjajni, stručni štab ima povjerenje i mislim da ćemo biti sve bolji - istakao je Marko Merdović.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
