Administracija američkog predsjednika Donalda Trampa dala je zeleno svjetlo za podjelu Kosova, piše prištinska „Gazeta ekspres“, pozivajući se na neimenovane diplomatske izvore.
Prema saznanjima tog lista, Trampova administracija, tj. oni koji se bave spoljnom politikom, složili su se da Kosovo da teritoriju Srbiji u zamjenu za priznavanje.
Ova radikalna promjena u administraciji predsjednika SAD dešava se nakon odlaska bivšeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost H.R. Makmastera, i poslije dolaska na to mjesto Džona Boltona, koji je, navodi list, poznat po svom „antikosovskom pristupu“ iz vremena kada je bio ambasador SAD u UN.
To, prema ocjeni prištinskog lista, nije dobar razvoj događaja, koji „Gazeta“ vidi ovako: „Postoji mogućnost da će se razgovarati o razmjeni teritorija. Ali kraj ove drame je taj da Kosovo, ono šta ostane od njega, može da se smatra provincijom Albanije“.
Prištinski dnevnik navodi da su svi američki predsjednici od Džordža Buša Starijeg do Trampa bili jedinstveni kada je riječ o granicama Kosova, tj. da se one ne smiju dirati i da nema podjele Kosova.
„Donald Tramp, nekonvencionalni američki predsjednik i njegov tim nisu saglasni s većinom stvari koje su radili njegovi prethodnici, kako unutar, tako i izvan Amerike, a po svemu sudeći, ni kada je riječ o Kosovu“, navodi se u članku.
Isto razmišljaju kao Rusi
U tekstu u kojem se podsjeća da je međunarodna zajednica neprestano odbijala ideju o podjeli teritorija, izvan granica koje su bile u okviru Jugoslavije, list konstatuje da se ne zna šta će se desiti ako se bude diralo u „granice“ Kosova. „Ono šta se zna jeste to da administracija Donalda Trampa isto razmišlja kao i Rusija kada je riječ o podjeli Kosova“, tvrdi list.
Inače, prvi Albanac koji je iznio ideju o razmjeni teritorija između Kosova i Srbije je akademik Redžep Cosja, podsjeća za „Gazetu ekspres“ analitičar i publicista Ernst Ljuma.
„On (Cosja) je rekao da je najbolje rješenje da se tri sjeverne opštine (Zvečan, Zubin Potok i Leposavić) daju Srbiji, a u zamjenu da dobijemo ono što smo nekad imali, Preševo, Bujanovac i Medveđu“, naveo je on.
Ljuma je u emisiji „Debat plus“ na RTV Dukađini rekao da ova ideja tada uopšte nije dobro primljena i da je javno mnjenje ni danas ne prihvata.
Problem dug 50 godina
Prema riječima Ljume, 1954. izvršena je razmjena zemlje kako bi bila postignuta etnička ravnoteža i jačanje bratstva i jedinstva.
„Sjever Kosova je više bila ničija zemlja, nego srpska ili kosovska“, rekao je on.
Prema njegovom mišljenju, problem sjevera Kosova nije nov problem, niti je stvoren nakon poslednjeg rata, već postoji poslednjih 50 godina.
Analitičar Dardan Isljami kaže da podjela Kosova ne zadovoljava nijednu stranu, ali da je to srednja opcija koja nije toliko loša.
Isljami je u emisiji „Debata plus“ rekao i da opcija razmjene teritorija nije najgora moguća opcija, pošto ima i gorih, među tri-četiri potencijalna scenarija. On kaže da granice treba da se vrate onako kako su bile i da nema potrebe da Kosovo uzima, niti da daje teritoriju.
„Sjeverne opštine, da budemo iskreni, nikada nisu bile naše. Tamo nemamo kuće, ni grobove nikada nismo imali“, dodaje on.
Zatražili da se „spusti lopta“
Kosovski premijer i šef diplomatije Ramuš Haradinaj i Bedžet Pacoli zatražili su od Srbije da „spusti loptu” u lobiranju kod pojedinih zemalja da povuku priznanje kosovske nezavisnosti. Drugačije rečeno, piše „Blic“, funkcioneri Prištine, koji su sve svoje snage, a prije svega one koje se mjere milionima usmjerili u pravcu lobiranja sada od srpskih zvaničnika traže, ni manje ni više, nego – primirje.
Ovo je, čini se, prvi put da je ovako nešto zatraženo javno, i to sa najvišeg mjesta – premijerskog.
U javnosti je ovo protumačeno kao signal da su se prištinski funkcioneri uplašili. Međutim, generalno gledano, prištinske težnje na Kosovu imaju nepokolebljivu podršku velikih sila, dijalog se vodi, a s obje strane u dijalogu sve češće se može čuti da je konačno rješenje pred vratima. U tom smislu, Prištinu ne plaše povlačenja priznanja koja se dešavaju pod diplomatskim uticajem Srbije, jer su svi svjesni da to osnovnu postavku kosovskog pitanja ne može da promijeni.
Ipak, dvije stvari su za Pacolija i Haradinaja, kao i sve druge prištinski problemi – stolica u UN i problematična priznanja Kosova, koja sada u procesu povlačenja izlaze na vidjelo. Riječ je o priznanjima koja nikada nisu formalno pokrivena dokumentima, kao što je, na primjer slučaj Egipta, i koja zapravo postoje samo deklarativno. Pitanje je koliko će još takvih priznanja isplivati na vidjelo sada kada srpska diplomatija „čačka“ po tom procesu. S druge strane, stolica u UN, koja je jedan od glavnih ciljeva Prištine nalazi se na sve klimavijim nogama, budući da ako se o tome bude glasalo u Generalnoj skupštini UN, sve zemlje, ma koliko male ili nevažne naizgled djelovale, imaju svoj glas. Sve je to podiglo nervozu u Prištini.
Haradinaj „gubi živce“
Prištinski mediji navode da je od Beograda zatraženo „primirje” u lobiranju kod pojedinih zemalja da povuku priznanje kosovske nezavisnosti, kako bi pravno obavezujući sporazum, kojim bi trebalo da bude okončan dijalog o normalizaciji odnosa, „bio donijet u miru”.
Na ovo je odmah reagovao srpski šef diplomatije Ivica Dačić, koji je rekao da Srbija ne odustaje, a Haradinajevu „molbu” protumačio kao „gubljenje živaca”.
– Očigledno je da Haradinaj gubi živce i da mu je postao manir da prijeti i pominje rat. Zanima me samo da li taj njegov rječnik odobravaju i njihovi saveznici. Od nas se traži da prestanemo s lobiranjem za povlačenje priznavanja, a da istovremeno Priština sa svojim mentorima nastavi s lobiranjem za priznavanje Kosova. To neće moći – rekao je Dačić.
Sumnja da su neke stvari rađene ilegalno
Izvršni direktor Centra za strateške alternative Dušan Proroković navodi da je razlog za nervozu upravo to što se, sa priznavanjem i povlačenjem priznanja dešava, javno pokazuje da je cio taj proces donekle reverzibilan. Drugačije rečeno, on u potpunosti zavisi od dogovora koji će postići Beograd i Priština. On skreće pažnju upravo na sumnjiva priznanja koja su počela da isplivavaju.
– Sada imamo zemlje koje povlače priznanja, ali i one, poput Egipta, koje dokumenta o priznanju uopšte ne mogu da nađu, zbog čega se javlja sumnja da su neke stvari možda rađene i ilegalno. Za Prištinu je ovo jedna neprijatna priča, i jednostavno im smeta – priča Proroković.
Konfuzija Prištine
Dušan Proroković kaže da ne vjeruje da među kosovskim političarima postoji strah zbog povlačenja priznanja, ali je sasvim sigurno da im je nelagodno, i da su u pomalo konfuznoj situaciji. Prvo su, kaže, na sve strane pričali ko ih je sve priznao, a sada se polako ispostavlja da nije baš sve tako.
– Danas je, zapravo, drugačija situacija nego prije tri godine, kada je njihova pozicija bila još čvršća nego danas. Zato im sve to unosi konfuziju a možda i sumnju da se nešto neće desiti baš onako kako su planirali – priča on.
Kada je riječ o Beogradu, ova situacija nam u izvjesnom smislu ide na ruku, ali to svakako ne mijenja politički kontekst u kome je prostor djelovanja potpuno sužen.
– Na ovaj način mi imamo širi manevarski prostor u pravno-formalnom smislu jer, zašto bi Srbija priznavala Kosovo, ako neke druge zemlje, pa i evropske, to nisu učinile. S druge strane, uvijek postoji i politički dio priče, gdje nemamo previše prostora – objašnjava Proroković.
Inače, pored pet zemalja EU koje Kosovo ne priznaju kao nezavisnu državu, poslednjih mjeseci priznanje nezavisnosti povuklo je šest država: Surinam, Sao Tome i Principe, Gvineja Bisao, Burundi, Liberija i prije dvadesetak dana Papua Nova Gvineja.
Kosovske vlasti su pokušale da ospore sva ova povlačenja, ali ono što je problem je to što nisu imale dokaze u vidu diplomatskih nota da to i dokumentuju. Neki od njih su čak pokušali da igraju „na kartu”, da je riječ o malim, beznačajnim zemljama.
– Ako su im beznačajne, što im je bilo važno da ih i one priznaju – primjećuje Proroković.Tanjug, M.Nj.