Piše: Dragan Mraović
Baja Patak je čuvao kao svetinju svoj “prvi dolar”, a poslije “prvog”, para na paru ide. “Prvi” se čuva makar i atomskim bombama. Zato je Zapad omogućio, postavljanjem marioneta, u Crnoj Gori, Mila Đukanovića, a u Srbiji, Zorana Đinđića, da se preko noći stvori nova klasa bogataša koja će štititi neoliberalne soroševske i rotšildovske interese. Time bi bi dvije-tri generacije novih bogataša dobile taj “prvi dolar” iz kriminala, izdaje, korupcije i pljačke sopstvenog naroda. To Zapadu ne smeta, pod uslovom da ta bagra ne opljača i njega. Potom, između treće i pete generacije tih razbojnika (mi smo tek u drugoj ili trećoj), gubi se trag kriminalu, pa ti skorojevići imaju “opran” kapital i nastavljaju dalje da igraju kao ugledni građani, kojima su samo očevi bili lopovi. Čim se stvori ta ugnjetačka klasa, koja zapadnim neoliberalistima garantuje da će u Srbiji i Crnoj Gori imati svoje marionete spremne da upotrijebe sva sredstva protiv svojih građana samo da očuvaju taj prljavi kapital, niko više ne postavlja pitanje onog prvog dolara.
“Independent” je svojevremeno stavio Gospodara među dvadeset najbogatijih svjetskih lidera, sa deset miliona funti, pišući da se obogatio na „misteriozan način“. Jer, sa platom od oko 1300 eura mjesečno on je spadao među najlošije plaćene evropske premijere. Naravno da tu nema nikakve “misterije”, već je riječ o zapadnim i EU standardima koji kažu da kada kradu političari visokog ranga, recimo Bler, Sarkozi, Berluskoni, Gospodar, Jeljcin, onda su njihovi marifetluci “misterije”, ali ako neko s ulice obije trafiku, onda je on lopov!
Gospodar nikada nije objasnio otkuda mu “prvi dolar”. A isto to važi i za njegovog brata Acu za koga je Momir Bulatović, u svojoj knjizi “Pravila ćutanja”, napisao da je “bio ključni igrač u brojnim prljavim poslovima”. Zanimljivo je da je isto to mislio i italijanski tužilac za borbu protiv mafije iz Barija Đuzepe Šelsi, s time što se on još raspitivano i za “izvjesnog Brana Mićunovića”. Po Šelsiju, to je bio vrh “hobotnice” u Crnoj Gori, a naravno zna se, iz italijanskih sudskih spisa, koga je smatrao za njenog “kuma”.
Gospodarev brat reče: “Kopao sam kanale i istovarao vagone. Radio sam to, pa kad su me zaboljela leđa, onda sam počeo da mislim”. Nevjerovatna podudarnost sa Markom Miloševićem koji je “nosio gajbice”! Nije još objavljeno samo gdje je i ko od njih dvojice prodavao “italijanskim turistima” gorivo za po četiri marke umjesto jedne za sive “Korbeli” glisere. Neko je to činio u dnu Kotorskog zaliva, a neko u Herceg Novom. Onaj “turista” koji bi kupio gorivo za jednu marku na državnoj pumpi, izgubio bi boravišnu dozvolu i bio protjeran u Bari, gdje bi ga Šelsi oduševljeno dočekao.
Ali, tu nije kraj ovoj “misteriji” o bogaćenju preko noći, kako neko uveče kupi akcije za pola miliona eura, koje nije mogao da zaradi, a onda te akcije ujutru vrijede tri miliona eura. Takav “misteriozni” miljenik Brisela, Vašingtona i Vatikana stekao je, na “misteriozan način”, skoro četiri miliona dolara samo na ženinom računu, a nešto mu je valjda kanulo i ostanulo od izraelskog satelita, ili od onih 1.600.000 negdašnjih maraka za šverc cigareta, o čemu piše onaj Momir što ne umije da ćuti u “Pravilima ćutanja”. Koliko li ima on i gdje, možda će se i saznati, ali samo do oko 20% onoga što posjeduje ovaj Baja Patak, kod nas poznatiji kao Sveto od Milja, jer prema statistikama svih kriminalnih policija na svijetu, one su presrećne kada maherima toliko dokažu i oduzmu.
Kradu pare, diplome, izdaju nam državu, kradu nam dušu. I sve to zbog tog “prvog dolara“!
(Autor je nekadašnji
generalni konzul SRJ
u Bariju)