Piše: Radovan Femić


Da u Crnoj Gori postoji kult vlasti, svima je odavno poznato. Međutim, pored ovoga istovremeno egzistira i još jedan, manje upečatljiv, ali brižljivo njegovan kult. Riječ je, dakle, o kultu ,,mučeništva na vlasti”. Naime, u Crnoj Gori, dugo se kroz njenu istoriju održavala (i danas se održava) svijest o žrtvovanju vladara, koji, eto, naroda radi, podnose neugodni teret vlasti. Svuda u svijetu, vlast sobom nosi niz privilegija i podrazumijevajućih benefita, osim kod nas, posmislili bi neupućeni. Ovdje se, evo nekoliko vjekova unazad, “prinosi žrtva”, sve zarad narodnog “dobra i blagostanja”.
Tako, na primjer, prije nekoliko mjeseci u žižu javnosti dospje saznanje o milionima rektora Budvanske sofističke akademije (inicijali S.M.). Mučio se čovjek, naporno radio, sve na polzu naroda, pa mu se omakli milioni. Ali, bez obzira na sve, on ustvrdi: ,,Ko mi nađe pare, njegove su. Nemam ništa.” Svaka čast. Nema živog čovjeka u Crnoj Gori koji mu ne povjerova.
Na istu temu, o istim, (ne)postojećim milionima, njegov partijski šef, takođe poštenjačina bez premca, ustvrdi: ,,Nemam račune u inostranim bankama, osim ako ih novinari ne otkriju i upoznaju me s tim.” Bravo. Sad nam je lakše. Od sad makar znamo da su banke, univerziteti, satovi, vile, limuzine, transakcije i ugradnje podvala srbijanskih plaćenika i protivnika crnogorske nezavisnosti. A, evo kako je to nekada izgledalo.
Crnogorska prošlost neiscrpan je izvor ovakvih i sličnih primjera. Sve ove pojave bile su karakteristika vremena uprave dinastije Petrović-Njegoš u Crnoj Gori. Naime, u stručnoj, ali i laičkoj javnosti, odavno postoji interesovanje o bogatstvu predstavnika četvrte crnogorske dinastije. Posebne kontroverze, u ovom kontekstu posmatrano, prate poslednjeg crnogorskog suverena, kralja Nikolu I Petrovića.
Jedan od najbližih kraljevih saradnika, vršilac nekoliko značajnih državnih dužnosti tokom višedecenijske službe na dvoru, vojvoda Simo Popović donosi vrlo zanimljive detalje u vezi sa bogatstvom kralja Nikole. U svom autobiografskom – memoarskom spisu “S kraljem Nikolom iz dana u dan” (1916-1919) vojvoda opisuje nekoliko upečatljivih scena u vezi bogatstva crnogorskog gospodara. Tako, jednom prilikom, upita kralj Nikola vojvodu da mu kaže svoje mišljenje, da li je on (kralj) bogat i koliko miliona ima. Vojvoda Simo mu odgovori da misli da kralj ima dosta miliona, na šta će kralj odgovoriti: „Ne griješi se, jadan! A okle ću ih imati, iz one siromaške zemlje.“
Portretišući dalje crnogorskog suverena, vojvoda Simo će donijeti detalje o dvoumljenju kralja Nikole pri traženju pozajmice od osam miliona, koju je zahtijevao Morpurg, iz Trsta, zadužen za čuvanje kraljevog novca u banci. U svom memoarskom spisu vojvoda Simo Popović decidno iznosi tvrdnju da je kralj bio milioner, jer, logicira dalje vojvoda, ne traže se milioni od onoga koji nema makar duplo od tražene svote, pa bi, u krajnjem, mogao i prežaliti gubitak tog novca.
Ako je vjerovati vojvodi, kralj Nikola je bio sklon i pronevjerama novca. Godine 1876, na osnovu ratnog ugovora sa Srbijom za oslobođenje Bosne i Hercegovine, tada knjaz Nikola I dobija od strane Srbije 40.000 dukata. Ta sredstva bila su namijenjena za potrebe izdržavanja hercegovačkog roblja, izbjeglog za vrijeme ustanka na crnogorsko tlo. Za ovaj novac, knjaz je vojvodi rekao: ,,Ovi ti neće više sunca gledati.“ Po procjenama vojvode Sima, i ovaj novac završio je na ličnom računu crnogorskog gospodara. Osim ovoga, opis bahatosti crnogorskog suverena takođe je našao mjesto na stranicama Popopvićevog spisa. Naime, vojvoda opisuje kakao je jednom prilikom zatekao knjaza kako sa tadašnjim upraviteljem finansija broji ogromnu svotu novca (različitih valuta i vrijednosti). U jednom trenu, detaljiše vojvoda, crnogorski suveren dohvati jednu novčanicu od 1000 fiorina i dade vojvodi kao čast. Na pokušaj da vrati banknotu, knjaz je odgovorio vojvodi:.»Uzmi, uzmi, da pripališ cigaretu.“
Primjeri ovdje izneseni, ali i mnogi drugi, na veoma upečatljiv način svjedoče o karakteru vladavine u Crnoj Gori, bez obzira na vremensko razdoblje. „Žrtva“ koja se prinosi za narodno blagostanje, i vlast koja se predstavlja kao uslov bez koga bi i goli opstanak bio doveden u pitanje, nažalost, trajna je sudbina Crne Gore.
(Autor je istoričar)