Piše: prof. dr Slobodan Radonjić
Školstvo u Crnoj Gori ima dugu i časnu tradiciju, pa ipak se već godinama, zahvaljujući svemoćnom ideološko-političkom nasilju nalazi u teškoj krizi, blizu razaranja. Prosvjetni radnici ne smiju dozvoliti dalju agoniju školstva. Društveno, ekonomska i moralna kriza degradira materijalni status prosvjetnih radnika. Položaj obrazovanja u državi je zapostavljen i obezvrijeđen.
Materijalna situacija u školama već duže vrijeme je nepovoljna, kao što je i lični dohodak jednog profesora nezavidan i ispod republičkog prosječnog ličnog dohotka od 481 euro, iako je prosječna stručna sprema daleko iznad prosjeka, odnosno visoka.
Nastavničko vijeće sad nema nikakav uticaj, jer se vrši diktatura od strane školskih odbora i partijskih direktora. Teškoće i slabosti u organizaciji i jednopartijskom rukovođenju radom škole doveli su veliki broj nesposobnih direktora koji se nijesu afirmisali u nastavi (posebno pedagozi) i nemaju autoritet kod nastavnog kadra u školi (posebno profesori fizičkog vaspitanja). Nizak nivo samostalnosti nastavnika, a veliki uticaj aktuelne politike usporava preobražaj i napredak obrazovno-vaspitnog sistema, jer badava nam i najprogresivnije rezolucije, najsavremeniji planovi, ako je slaba organizacija škola; ako se nastavnici ništa ne pitaju; ako su na pragu egzistencije; ako učenik mrzi nastavu; ako mu je nastava dosadna; ako mu ona ne pruža emotivne i intelektualne izazove; ako ih dijele po vjeri, jeziku i partijskoj pripadnosti; ako njihovi nastavnici nijesu njihovi idoli; ako su umjesto njih idoli bogate vođe, mafijaši i trgovci drogom. Posledice krize u Crnoj Gori, a time i velike krize u obrazovanju su ogromne i nesagledive. Odliv talenata i stručnjaka uslovio je da u Crnoj Gori na površinu isplivaju partijski klimoglavci, najčešće skromnog znanja, kvazi-stručnjaci i loši organizatori posla. Kakvi su nam direktori škola, dekani fakulteta? Kako su škole opremljene? Kakva je saradnja škola roditelja i sredine? Ko bira predstavnike u školske odbore? Škola uništava sposobnosti pojedinaca, uzgaja poslušne sluge, a ne slobodne stvaraoce. Zbog lošeg vođenja reformi i prosvjetne politike sve je više anarhije i zapostavljanja vaspitanja.
Koji je prag izdržljivosti nepravdi i stezanja kaiša nastavnika? Dignite glas protiv zapostavljanja, jer vi oblikujete temelj društva sjutrašnjice i nije vam lako da uspješno obavljate taj zadatak u stanju opšteg rasula u društvu. Moraju se sprovesti korjenite promjene u veoma lošoj kadrovskoj strukturi, posebno direktora, političkih poslušnika, često neznalica i ljudi koje nije izabrao kolektiv na osnovu znanja, pokazanih rezultata, organizacionih sposobnosti i demokratskih osobina.
Gospodine ministre, raspišite konkurs za reizbor svih direktora osnovnih i srednjih škola, čime će biti omogućeno da kolektivi odlučuju, da nastavnici budu oslobođeni od direktora autokrata, od partijskih direktora, od mobinga i raznih ucjena. Zahtijevajte od škola poštovanje zakonske procedure pri oglašavanju radnih mjesta i pri zapošljavanju.
Da sindikat škola kontroliše direktore škola koji skrivaju mjesta za svoje i partijske kadrove.
Visoko obrazovanje je najnekvalitetniji dio obrazovnog sistema Crne Gore. Zakovali smo se na dno po uspješnosti. Potrebno je da svi fakulteti i univerziteti prođu kroz „sito i rešeto“ raznih inspekcija i komisija za akreditaciju, poslovanje i poštovanje zakonskih normi. Loša je organizacija i racionalizacija nastave na UCG, a usled nužde i materijalnog beznađa mnogi su nevoljno postali „stručnjaci“ za predmete iz kojih pojma nemaju. Došlo je vrijeme da mnogi univerzitetski profesori ćute i prihvataju da izvode nastavu iz brojnih predmeta za mizerne honorare i „spasavaju“ propadanje Univerziteta. Mali broj univerzitetskih profesora aktivno učestvuje u političkom životu Crne Gore, u najteže vrijeme za državu. Na čelu protestnog, štrajkačkog odbora 27. septembra mora biti Sindikat prosvjete... Ako su zahtjevi realni, morao bi biti prisutan i ministar prosvjete, jer prosvjetni radnici nijesu buntovnici. Ovo mora da bude veliki protest nastavnika osnovnih, srednjih škola, studenata i univerzitetskih profesora bez obzira na partijsku pripadnost. Uvjeren sam da će protest dati veliki doprinos, ne samo sagledavanju problema u ovoj oblasti, već i unapređivanju postojećeg stanja za dobrobit učenika i studenata.
Sindikat i škole nemaju sredstva da se finansira odlazak nastavnika na protest u Podgorici, ali ko može dobrodošao je sa svojim narodom. Za one koji nijesu u mogućnosti da dođu u Podgoricu predlažem da istog dana, u istom minutu, organizuju proteste u svom gradu. Samo jedinstveni možete zaustaviti slabljenje ugleda škole i nastavnika, opadanje motivacije za rad i efekat vaspitano-obrazovnog rada. Gospodo profesori, bez vašeg revolta nema korigovanja odnosa prema osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju. Zato, predlažem mladim nastavnicima sa svih nivoa obrazovanja da formiraju stranku prosvjete i nauke, stranku za spas i napredak Crne Gore.