Piše: Marko Kovačević
Aktuelna vlada Crne Gore čiji je premijer Milo Đukanović nastala je nakon parlamentarnih izbora 2012. godine. Kasnije se utvrdilo kroz aktuelizaciju i konkrente dokaze iz afere ,,Snimak'' da je u pitanju Vlada nastala na krađi glasova i manipulacijom istinske volje naroda. Godine 2013. nakon predsjedničkih izbora premijer ove aktuelne vlade ponudio je, uz podršku kolega iz Beograda, ulazak u ovu vladu političkim predstavnicima srpskog naroda. Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, pozvao je Srbe da učestvuju u vlasti i na taj način poboljšaju svoj položaj u Crnoj Gori. Međutim Nova srpska demokratija koja iako u prijateljskim odnosima sa SNS-om i predsjednikom Nikolićem pokazuje svoju punu samostalnost u odlučivanju odbijanjem svake mogućnosti da se uđe u vladu osvjedočenog diktatora. Tu je Nova srpska demokratija pokazala potrebnu političku širinu. I pored toga što su osnovna prava srpskog naroda ugrožena, i što bi se ulaskom u tu Vladu nešto po pitanju tih prava sigurno promijenilo u korist srpskog naroda, oni su prije svega imali princip da u Vladu ne idu sa onim koji je i srpski narod i sve građane doveo do sadašnje bijede. Isto tako imali su osjećaj za opšti interes svih građana ove zemlje, što pokazuje da ipak baštine bratski osjećaj prema svojim sugrađanima. Najbitnije je što su izbili argument crnogorskih nacionalista, ustaške provinijencije da su pod kontrolom Beograda. Dakle Nova srpska demokratija je odbila tada učešće u Vladi Mila Đukanovića. Nije ni željela da o tome pregovara.
U tu istu vladu nastalu na krađi izbora, na način prikazan u aferi ,,Snimak'', i opstalu političkom korupcijom glasovima Pozitivne CG u januaru ove godine sada vode pregovore da uđu Demos, URA i SNP. Demos i URA, čini se po svaku cijenu i bez obzira na sve žele u tu vladu. Miodrag Lekić je čak podržao ostanak Raška Konjevića, ministra unutrašnjih poslova koji je naredio prebijanje građana 24 oktobra, na tom mjestu. Podsjetimo samo, optuživali su Pozitivnu za političku korupciju jer su dali povjerenje Vladi u koju žele da uđu, a potom oni koji nisu dali povjerenje toj Vladi hoće u nju da uđu? Ko je tu poštenije postupio? DURA ili Pozitivna?
Najsmješniji su pokušaji da se prikaže ovo stupanje u vazalni odnos prema Đukanoviću istim sa zahtjevima DF od 27. septembra 2015. kada su počeli protesti. Samo da podsjetimo da je prvi zahtjev na tim protestima bio - OSTAVKA MILA ĐUKANOVIĆA I PAD AKTUELNE VLADE! Dakle pad iste ove Vlade u koju DURA želi da uđe. Tek nakon toga zahtjev je bio formiranje prelazne Vlade koja bi organizovala fer i slobodne izbore. Zar može biti isto pregovaranje sa Milom Đukanovićem, Duškom Markovićem, Milutinom Simovićem, Ivanom Brajovićem, Raškom Konjevićem pod mentorstvom Ranka Krivokapića o ulasku u Vladu nastalu 2012, na krađi glasova, kojoj nije prekinut mandat i dogovori i pregovori o formiranju nove Vlade koja bi nastala usled ostavke koju bi Đukanović morao dati pod pritiskom naroda i opozicije na protestima ? To nikako ne može biti isto i nismo svi isti.
Nismo svi hipnotisani Rankovim i Raškovim razdeljkom i retorikom. Nismo svi zaboravili , poput Miodraga Lekića, zašto nas je narod glasao. Je li narod glasao Miodraga Lekića da bude predsjednik Crne Gore ili da se ponovo angažuje u Vladi Mila Đukanovića? Kada je Đukanović ponudio Srbima ulazak u Vladu 2013. godine, Nova srpska demokratija je to odbila, ali se sjećam da se, trubeći snažno, odmah prijavio da u tu Vladu uđe Predrag Popović, predsjednik Narodne stranke, koji je od adrenalina koji mu je udario u glavu od sreće zbog Milovog poziva zaboravio da je njegova stranka vanparlamentarna. Izgleda da oni kojima je Đukanović jednom šefovao, uvijek zatrepere na mogućnost da opet budu u njegovom najmu. Tako ni Lekić sada ne želi nikako da propusti tu priliku. Uslovio je da Pozitivna ne smije da pregovara sa kvote opozicije (ma šta to značilo) i zaprijetio ako tako bude da će izaći iz pregovora a potom, manje od 24 časa kasnije, sjedio osmjehnut pored Azre Jasavić koja je sa te tkz. kvote nastupala u pregovorima.
Jasno je sada da su Lekić i mediji koji su ih poveli u ovu priču, ustoličili Ranka Krivokapića u opozicionu fotelju samo da bi ih ovaj lakše preveo do ulaska u Vladu Mila Đukanovića. Ranko je neka ,,tajna veza'' za sve njih i DPS. Šta se suštinski želi postići? Da li možemo smatrati ikakvom promjenom to što će Milo Đukanović u svojoj vladi da angažuje svoja dva bivša ministra ( Rakčević je bio i vicepremijer) i da ostavi pulene Ranka Krivokapića? Da li se može smatrati promjenom velikih razmjera, to što će Vladu Crne Gore da čine premijer potekao iz Centralnog komiteta omladine KPJ, Rakčević i Krivokapić koji su bili članovi istog tog komiteta i oveštali diplomata koji je čitav život proveo na jaslama CK i koji je,sada vidimo navikao da svoj pogled uvijek upire ka vrhu Partije. Jasno je da na vrijeme komunizma postoje i pozitivna ( hm, pozitivna) sjećanja ali da li ova zemlja može naprijed ako sa nama vladaju ideološki potomci crvenih komesara u 21. vijeku koji su razbili tri države do sada?
Nažalost, ispostavio se tačnim onaj citat kneginje Milice iz filma Boj na Kosovu, koji sam citirao u pretprošloj kolumni a u kom ona knezu Lazaru kaže: ,,Oni će se pre poturčiti nego što će sa tobom udariti po Turcima.'' Tako su Lekić i ostali prije otišli u vladu Mila Đukanovića nego što su skupa sa DF-om po njoj udarili.