Piše: Dragan Mraović
Francuski poslanik u Evropskom parlamentu Žan-Luk Šafhauser traži da se preispita nezavisnost Kosmeta, kao i učešće pojedinih država EU u bombardovanju SRJ 1999. Poljaci, Italijani, Česi, ističu transparente: „Kosovo je Srbija“! Rusi nagovještavaju da će poslati i svoje trupe na Kosmet. Dakle, igra nije završena, već samo prvo dijeljenje u kome su Srbima krali karte, ali igraće se sve dok se Kosmet ne vrati Srbiji. Geopolitička situacija se mijenja na štetu srpskih i crnogorskih neprijatelja i milogorskih prijatelja. Naravno, prije toga narod mora da se pozdravi s ovima što prodaju Kosmet za večeru, kao i sa stranim rotušildskim bankama koje nas pljačkaju (na kredit od 50.000 eura, u Srbiji se plaća 16.000 eura više za kamate nego kod iste banke u EU), a ne investiraju u našu privredu.
Neki EU analitičari su napisali za naše političare da se ponašaju „kao pacov koji želi da se spasi penjući se na tonući brod“. Naravno, neće se naći takav pacov, ali naši političari su evroatlantisti, pa hoće na Evrotitanik koji tone. A zašto? Engleski evroparlamentarac Najdžel Feridž to ovako objašnjava: „Da, to je veoma glupo i politička klasa Evrope želi to da uradi. Srpski političari će svi postati multimilioneri ako Srbija pristupi EU, dakle to bi bilo veoma atraktivno za njih i ne baš za sam srpski narod. Zamislite se nad ovim. Samo prije jednu deceniju imali smo Hrvate i Srbe koji su se međusobno ubijali, sa velikim žrtvama, samo da bi mogli da žive odvojeno a sada njihovi političari i lideri pokušavaju da ih ponovo ujedine u sličnu tvorevinu kao što je bila Jugoslavija. Mislim da je to apsolutno bezumno“.
Ali kada je lova u pitanju naši političari su spremni na bilo kakvo bezumlje, naročito ako će trošak tog bezumlja da plate građani. A koliki je taj trošak? Najdžel Feridž, u kolumni za britanski „Ekspres“ objašnjava kako će EU da odere kožu Crnoj Gori i Srbiji: „Ubeđuju nas da ne možemo da brinemo o svojoj zemlji i da ne možemo da budemo nezavisni. Trenutno, članstvo u Evropskoj uniji košta 55 miliona funti po danu! Naš parlament nije suveren, ne odlučuje ni o čemu. Većinu zakona su nam donijeli iz EU.“ Dakle, Gospodar i Gospodarčić ubjeđuju narod da će živjeti bolje u EU, ali to je gebelsovska poluistina, jer tačno je samo da će, kako reče Feridž, živjeti bolje njih dvojica, ali građani će plaćati milijarde eura za izdržavanje parazitske evrokratije koja nam uništava samostalnost, vjeru, istoriju, tradiciju, plemenite vrijednosti, porodicu. Niti može da riješi nezaposlenost, niti smije da napadne Rusiju, niti zna šta će sa izbjeglicama koje je sama stvorila. Ubjeđuju nas da nećemo moći da trgujemo bez ulaska u EU, ali Feridž se i dalje pravi Englez, pa dodaje: „Postoji mišljenje mnogih, da je članstvo u EU potrebno zbog trgovine. Nije istina! Svako će da trguje sa vama, ako imate čim da trgujete i neće ga interesovati da li ste u EU.“ Pošto Gospodar i Gospodarčić trguju maglom, Crna Gora je, kako kaže Nebojša Medojević „rekorder u Evropi kao zemlja koja ima najmanje učešće izvoza u BDP-u, svega 9,6 odsto“. Mogla bi značajno da poveća taj procenat jedino ako bi izvezla Gospodara u Bari!
Zato Feridž poziva Britaniju da napusti EU jer će u njoj „biti osjetljiva na terorizam i dešavaće joj se stvari kao u Kelnu za novogodišnju noć. EU treba napustiti što prije i osloboditi se banaka koje pljačkaju!“
Uz EU, treba platiti i cijenu ulaska u NATO, jer američki general Dž. D. Gordon kaže, pominjući Gospodarevu milijardu dolara, da „NATO nije papir kojim se izlazi iz zatvora. Sloboda nije besplatna“.
Koliko će Crna Gora još da plaća Gospodarevu slobodu?
(Autor je nekadašnji
generalni konzul SRJ u Bariju)