Autor: Mihailo Medenica
Dragi Novače, čestitam ti u lično ime i u ime svih koji se odazivaju na Aleksandar Vučić, a takvih je danas u Srbiji najmanje devet miliona, kako pod fantomkama tako i bez njih, ali to su već idioti!
Mislim, ne oni što se odazivaju na sveto ime, već šačica onih koji to ne čine, a ruku na srce i ti se prečesto predstavljaš kao nekakav Novak a ne Alek, ali, ‘ajde, nije trenutak za prebacivanje već za slavlje, a razgovaraćemo i o tome, samo polako!
Elem, divno je danas biti ja, mada ništa manje nije i ostalih dana, ali gledajući kako napokon osvajaš Rolan Garos nisam mogao da se otmem utisku koliko ti znači moj trijumf, iako si ti podigao pehar i pozirao k’o neka uspaljena starleta, ali...
Opraštam ti, budi bez brige, nije Alek zlopamtilo, mada u onom obraćanju na kraju meča nisi iskoristio priliku da mi se zahvališ, pominjući pritom porodicu, trenere, publiku, cvijeće, drveće, sreću i ostale gluposti koje bi trebalo mnogo manje da ti znače, barem danas kada sam trijumfovao i na turniru za koji je Vlada Srbije pronašla strateške partnere i sačuvala ga od stečaja, napravivši od njega zdravo i uspješno preduzeće koje zapošljava svu onu djecu da skupljaju loptice, pa one mučenike što dodaju peškire, razvlače mrežu, ravnaju šljaku koja je, dabome, proizvedena i tucana u Srbiji, baš kao i pehar i onaj poslužavnik za gubitnika koji su odliveni u smederevskoj Željezari!
No, dosta o meni i mom uspjehu, ipak je ovo pismo podrške tebi, pa ti zaista od sveg srca čestitam na meni, jer to što si ti igrao ne znači da nisam ja pobijedio, naprotiv!
Doduše, da sam bio baš na terenu ja bih meč od tri seta završio za jedan i po, najviše dva, ali dobro, podbacio si, no sada je jedino važno da si svojim trijumfom dokazao da je Srbija izabrala najboljeg, jer, priznaj, tvoj procenat prvog servisa daleko je ispod mojih 48 odsto, što mi je malo prije potvrđeno i iz RIK-a, mada je bilo jasno i golim okom.
Suština je da si učinio državu ponosnom što me ima, jer, realno, ide te taj tenis tek od 2012. kada sam izabran za PPV-a, a sijaš od trenutka kada sam došao na čelo vlade i omogućio ti da ponosno predstavljaš Srbiju, jer, priznaj, dotad te je malo bilo blam da kažeš odakle si, a sad ti je već neprijatno koliko ti dobro ide i koliko sam svojim prisustvom u Nemanjinoj uticao na to da postaneš broj 1 iako nikad nisu bili raspisani izbori za najboljeg svjetskog tenisera, ali nek’ ti bude.
Da jesu, znaš i sam ko bi danas u Parizu podigao pehar, k’o privredu iz blata i mulja, ali neka te zasad još tu gdje si pa ćemo vidjeti dogodine da spojimo s predsjedničkim izborima, što ne znači da će Toma u tenisere, ali ni da ćeš ti na tako nelegitiman način, mimo izborne volje građana, moći da budeš broj 1, jer za to se, mali, treba boriti i izboriti, a ne samo prebacivati lopticu preko mreže, kao odgovornost za aferu “Helikopter”, Savamalu, smanjenje penzija i zapošljavanje u javnoj upravi k’o lopatom i još sijaset trica i kučina koje dokon narod spočitava.
Sad će ovi licemjeri navaliti s telegramima podrške, budi spreman i ne nerviraj se, nek’ se češu o tvoju slavu koju sam nesebično omogućio, nije meni do jeftinih poena, iako si nas malo obrukao nekim koji su bili čist zicer, ali se na posletku računa i pamti samo pobjeda koju neću dozvoliti da mi iko ospori, obećavam ti!
Možda si u publici primijetio Sinišu Malog, ali se pravi da nisi, jer ko sad da objašnjava narodu otkud on tamo, o čijem trošku, s kim se zamijenio za smjenu čuvara kamena temeljca “Beograda na vodi”, ima li više stanova u Bugarskoj nego ti titula i slično?!
Dakle, jedini Mali koji se zadesio tamo je Marej, luzer, bre, a veliki smo ja i ti, iako ne znam što bi Dnevnik trebalo da počne viješću o tvojoj pobjedi koja je moja, a ne prilogom kako otvaram tunel kroz planinu koju ćemo tek da naspemo preko tunela, ali važnije je valjda imati čime proći kroz planinu nego imati planinu?!
Da ponovim na kraju- zaista je neprocjenjiv osjećaj gledajući te na pobjedničkom postolju kako gledaš u kameru tražeći me pogledom punim zahvalnosti, i nema na čemu pravo da ti kažem, iako ima!
Ima, jer ko danas čini za sport više od mene- niko!
Što je više ljudi bez posla to ih je više na ulici, a što ih je više na ulici to se više bave fizičkom aktivnošću, logično!
Za najviše dvije godine bićemo nacija apsolutnih šampiona, samo da pozatvaramo još desetak preduzeća i da nam ovi tehnološki viškovi uđu u top formu trčeći od kontejnera do kontejnera i od šatro konkursa do konkursa- biće to sve Abebe Bekile, i to ne samo po fizičkom izgledu već i po rezultatima!
Dotad, ostaj mi zdravo i još jedanput ti od od srca čestitam- mene!
Divno je danas biti ja kad znaš da Srbija ima jednog tebe koji ima tu privilegiju da mu napišem pismo podrške kad osvoji nešto!
Medalje su prolazne, zapamti, dječače, samo ja sam vječan i taj pehar što si ga podigao učinivši nas ponosnim!
Ne zato što si ga osvojio, bre, već zato što je izliven u Smederevu!
P. S. Pazi kako ga spuštaš, možda se odlomi postolje, kasnila prva smjena s lijepkom pa se još suši, i nemoj da ti pokisne, nije baš od srebra kao što piše na sertifikatu, Mile uzeo tempere od sina pa su nešto na brzinu, ali ćuti, za sledeći Rolan Garos biće skoro k’o pravi, samo da pretopimo neke oluke i kvake, svježe stiglo iz Savamale...
wwwnedeljnik.rs