-Piše: Milan Mišić
Ono što se od 5. juna dešava među povećom grupom arapske braće: Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina i Egipta s jedne, i malenog, ali bogatog Katara s druge strane, može se opisati na mnogo načina, ali dva se čine najprikladnijim: svađa u porodici i američki saveznici protiv američkog saveznika.
Neki to opisuju i kao ,,geopolitičku sapunicu”, ali ono što je sasvim izvjesno, to je da je riječ o još jednoj krizi na komplikovanom Bliskom istoku i potvrdi često zanemarivane istine da među muslimanima, pored osnovnog vjersko-političkog sukoba između sunita i šiita, ima još dosta drugih raspuklina, od kojih je najnovija iznenađenje samo za neupućene.
I Katar i pomenute zemlje koje su sa njim prije 13 dana prekinule diplomatske odnose i saobraćajne veze, uz blokadu granice, članice su Zalivskog savjeta za saradnju, neke vrste političke i ekonomske unije šest monarhija regiona, pa je sukob utoliko čudniji. Tinjao je inače dugo, a onda je došla ona poslovična kap koja je prelila čašu (slamka koja je slomila leđa kamile, u arapskoj verziji).
Šta se dogodilo? Pa pomenuta kap ili slamka je bila jedna izjava katarskog emira Tamim bin Hamad al Tanija kojom je hvalio Izrael i Iran zbog toga što su kritikovali tvrdu politiku prema Iranu američkog predsjednika Donalda Trampa. To je razgnjevilo Saudijsku Arabiju, koja je malo prije toga bila domaćin Trampu i gdje je sve proteklo u razmjeni međusobnih pohvala i podrške, da bi na kraju bilo začinjeno objavom mega-posla: prodaje američkog oružja i druge vojne tehnologije u vrijednosti od čak 110 milijardi dolara.
Slijedi mini lekcija iz bliskoistočne geopolitike: sunitska Saudijska Arabija šiitski Iran smatra svojim glavnim neprijateljem, a Katar je jedina zemlja koja u pomenutoj Zalivskoj uniji ne slijedi bespogovorno velikog saudijskog brata. Mali – samo 300.000 Kataraca plus 2,3 miliona gastarbajtera iz Indije, Nepala, Pakistana, Šri Lanke i Bangladeša, sa stalnim ili povremenim boravištem – Katar je, zahvaljujući nafti, a prije svega gasu (drugi po veličini proizvođač, posle Rusije), izuzetno bogat. Godišnji prihod po glavi stanovnika mu je nešto preko 150.000 dolara, po čemu je svjetski rekorder.
U prestonici, Dohi, posle publiciteta koji je dobila emirova izjava, saopšteno je da je riječ o lažnoj vijesti koja se na sajtu zvanične novinske agencije našla posle hakovanja (za koje je osumnjičena Rusija). To nije pomoglo: na staru ranu samo je dodata so.
Zavedena izolacija i ekonomska blokada pogodile su Katar, koji 40 odsto svoju prehrambenih potreba zadovoljava uvozom koji ide preko Saudijske Arabije. Kao nesumnjivi organizatori ove kaznene akcije, Saudijci još nisu iznijeli uslove za pomirenje i povratak Katara u krug porodice, ali je očigledno da na ovaj način žele da ga ,,vrate na put”.
Spisak onog što bi Katar morao da promijeni je poduži. Glavna tačka optužnice je njegova navodna ,,podrška terorizmu”: činjenica da podržava Muslimansku braću (transnacionalni politički pokret sunitskih islamista, kojeg Saudijska Arabija i Emirati smatraju prijetnjom svojim sistemima), da je jedan od glavnih finansijera Hamasa (palestinska filijala Muslimanske braće), a ovim povodom pominju se i podrška džihadistima u Libiji i Siriji.
Katar zatim ima odbrambeni pakt sa Iranom, sa kojim zajednički eksploatiše najveće gasno nalazište svijeta, a prijatelji su mu i Turska i Pakistan, koji su priskočili u pomoć simboličkim slanjem svojih vojnika u Dohu. Trn u oku zalivskih monarhija je i Al Džazira, katarska TV mreža sa velikim ambicijama (prisutna je i na Balkanu), koja ne oklijeva da neke stvari neprijatne po zalivske vladare naziva pravim imenima.
Zbog svega ovoga pomirenje nije na vidiku, a ne vidi se i ko bi mogao da bude pomiritelj. Amerika kojoj ova uloga svakako priliči, sa Trampom kao predsjednikom već se, njegovim ,,tvitovima”, svrstala na stranu tabora Saudijske Arabije, pa se postavilo pitanje da li je Tramp, kome poznavanje geopolitičkih činjenica nije baš svojstveno, imao u vidu da se u Kataru nalazi najveća baza SAD u regionu, sa oko 10.000 vojnika, vitalna za ratovanje protiv Islamske države.
Zapadni mediji ovim povodom ukazuju na licemjerje Saudijske Arabije: dok Katar optužuje da je pokrovitelj terorizma, sama je poznata kao inkubator islamskog ekstremizma. Ovim povodom se podsjeća i da su 15 od ukupno 19 učesnika najspektakularnije terorističke diverzije u istoriji: napada na kule Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku i na Pentagon u Vašingtonu 11. septembra 2001 – bili saudijski državljani.
Najnoviji zaplet se smatra najvećom regionalnom krizom od upada Iraka u Kuvajt 1991. Ovoga puta doduše nisu upotrijebljeni tenkovi, ali su svakako u pripravnosti. Utisak je da će kriza u porodici potrajati, a ono što se zasad ne vidi, to je – ko se preračunao.
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik ,, Politike’’)