-Pi­še: Bo­ris Jo­va­no­vić

Šta li će ovo sunce pod suncobranom, ova neviđena ljepota, ovo natprirodno čudo Božije?
Šta li radi pod dronjavom krpetinom ova usijana kugla oko koje se obrće cjelokupni svijet? Šta će šćućureno pod isprobijanom čaprom suncobrana ovo čudevenije, ovo usijano grotlo izistinskog života?
Zašto li tavori u bolešljivoj hladovini ovaj vreli plam, ovaj plamen koji život daje i život uzima?
Što li se stidi ovo nezastiđe, što li se skriva ova neskrivenost, što li čeprka po pijesku ovaj vis nad visovima, ova snaga nad snagama, ova mudrost nad mudrostima?
Što li se ne pokaže nebeskom bratu blizancu ovaj sunčev brat, ovaj ponos i dika, ovo što je slično samo onome na nebu?
Što li gmiže po žalu ovaj nebeski hodač, ovaj osijani šetač, ovaj što bi sve mogao samo da hoće?
Što li je sletio sa neba ovaj odnebesani dar, što li je ušao u kokošinjac ovaj orlovski letač, šta će pod suncobranom, među suncobrancima onaj koji naliči samo na sunce i koji se samo suncu ispovijeda?
Zašto li je natakario bijeli šeširić, pod šarenim ćedilom, zašto li bježi u sjenku kad zna da ne može bez svijetla, kad zna da ne može bez sunčane vatre?
Šta li je naumio, šta će među ljuđima koji se valjuškaju u blatu plićaka? Što li želi da oplića ova dubina, što li želi među nejač ova snaga, zakida li to sebi ono što samo njemu pripada, baca li to njima pred noge ono što nikada nijesu ni mogli da imaju?
Ima li odmora ovome neumoru, ima li svježine ovoj vreloj jari, ima li mu skloništa od nezaklona, ima li mu spasa među nespasenima?
Ima li većeg čuda od ovoga čuda, od sunca koje skapava, od lučonoše koji bježi od žive vatre?
I šta li očekuje u pingvinskom bratstvu, među prizemljenim pticama-plivačicama? Šta li traži u njihovom bivšem letu, među gomilama opalog mrtvog perja?
I od čega li se odmara kad mu je odmor jedino umaranje, a umor potpuna nepoznanica?
I hoće li ova glava što liči na sunce izaći konačno na sunce ispod suncobrana?
I mora li ova sunčana glava da bude u sjenci, i hoće li sjenka doći glave svakom suncu, pa i ovom pod suncobranom?
Ko li je izmislio suncobran i šta li će sunce pod suncobranom, i čemu će suncobran pod suncem?
Ima li glupljeg izuma i glupljeg nauma od suncobrana?
I ima li većeg poraza od sunca pod suncobranom?
I može li izgoreti pod suncem čovjek koji umjesto glave nosi sunašce na ramenima?
I šta li će tek biti sa običnim glavama, sa prozuklim tikvicama, ako ova glava-sunce bude od sunca pobjegla?
Ko li će u mrčalini potpaliti plamen, ko li će u mrčilištu kresnuti varnicom, ako se ovo sunce-glava bude predalo suncobranu?
Da li će oni koji su urasli u sjenku, ući pod zemlju kada glava sunce prizna svoj poraz...
Eto o čemu dumam šćućuren pod suncobranom ovih dana. A mislio sam da ništa ne mislim. I nadao sam se da će suncobrančić moći ono što se ne može...
Umjesto malo sijenke, dobio sam mnogo sunca.
A onda me je sunce naučilo da pjevušim i ovu sunčanicu koja me je stigla i ovoga poznoga juna u ovo potonje doba, pod ovim bijelim šeširićem i šarenim suncobranom-izdajnikom.
Pomislio sam da umjesto glave nosim sunce, da umjesto suncobrana širim nebo...
Pa sam u zamračenoj sobi shvatio da sam procvjetao na suncu. I sada umjesto riječi nudim buketić čiste sunčanice...
(Autor je književnik)