-Autor: Milan Ružić

Opet se u Srbiji Kosovom usta ispiraju! Čim se Kosovo pomene, svi su odmah pametni i znaju šta nam je činiti i tako decenijama, iako se ništa ne preduzima.
Imamo predsjednike akademija koji govore kako Kosovo nije naše i kako ga treba napustiti sa dostojanstvom, pa onda imamo političare koji tvrde da Kosovo nikada nije ni bilo naše. Pored njih, uvijek se tu nađe neko ko je primio pare da se javno odriče Kosova, pa onda lokalne funkcionere koji nas ubjeđuju da Kosovo nije Srbija, već samostalna država. Onda su tu i naši belosvjetski „prijatelji“ koji su ga priznali kao državu. Imamo i onih koji pođu na Kosovo, pa izađu na Topčideru, pa onih koji su od Ministarstva za Kosovo i Metohiju napravili Kancelariju za Kosovo i Metohiju, pa ove koji ga nazivaju „geografskom oblašću“ i daruju mu pozivni broj, kao i mnoge druge. I svi se oni sad upinju da kažu nešto o Kosovu, i to ne zbog dobrobiti pokrajine, već da bi se našli u medijima pošto je ovo idealna prilika za ta kvaziintelektualna olakšavanja.
I kako dani odmiču, a svi o Kosovu govore to što govore, sve se svodi na to da je nama Kosovo „neriješen problem“, „vječita prepreka“, „kost u grlu“, „tuđa zemlja“, „nezavisna država“, „povod za rat“, „vjekovni spor“, itd.
Kako to da se niko nije potrudio, odnosno sjetio toga, da kaže da je Kosovo Srbija?! Otkad to da ono nije srpska kolijevka? Kada je došlo do toga da se Kosovo ne smatra ranom Njegoševom? Gdje su oni koji bi nešto upitali i Srbe na Kosovu i Metohiji? Otkad je to Srbija sa Kosova iseljena?
Zašto bi neko vodio dijalog polazeći od pogrešnih predstava o Kosovu? O čemu da se raspravlja kad svi oni koji govore o ovoj temi misle isto? Ko je to ovlastio nekakvu gomilu ljudi željnih pažnje da se oni samopozivaju na tu raspravu? Zašto niko ništa ne pita narod? Zašto niko ne priviri u istorijske i crkvene knjige, pa posle toga da vidim šta će reći o Kosovu? Što baš Kosovo da bude tema na kojoj se dobijaju medijski poeni i putem koje se određeni ljudi preporučuju za ovo ili ono?
Kad se već svi opredjeljuju, evo da to onda učinim i ja! Naravno, medijska pažnja nije ono što me interesuje, već to što mi se čini da jedini imam drugačije mišljenje od onih koji su se opredjeljivali, a učestvovaće u dijalogu!
Kosovo za mene nije parče teritorije! Kosovo nije briga, spor, problem! Kosovo nije rijaliti program, niti petominutna tema u jutarnjem programu! Ono nije tuđe!
Kosovo je za mene nešto što je moje! Kosovo je zemlja iz koje su nikli Srbi! Kosovo je kolijevka koja nas je odnjihala tolike vjekove unazad i krst kojim smo kršteni, ali i onaj na kojem nas je svijet raspeo! Kosovo je ona suza koja nam bez ikakvog razloga kane iz oka kada tvrdimo da je vjetar u pitanju! Kosovo je onaj lijepi i uzvišeni osjećaj koji nam nenajavljeno ustreperi u duši! Kosovo je srpska crkva! Kosovo je naše koliko je i božije, jer nam ga je Gospod podario! Kosovo je vječiti boj, duševni, ne oružani! Kosovo je onaj vrući vjetar koji nas naježi iako je ljetnji dan! Kosovo je riječ u koju staje Srbija, a nećemo ni pogriješiti ako ih nazovemo sinonimima! Kosovo je mjesto stradanja, ali i mjesto rođenja! Kosovo je nešto što ne smijemo izgubiti ako planiramo zadržati sebe! Kosovo smo mi! Kosovo je ono što Srbe čini Srbima! Kosovo je mjesto gdje Srbi dolaze da vaskrsnu, a ne da stradaju! Kosovo je zvuk crkvenih zvona! Kosovo je kiša u sušnoj godini i jedini zimzeleni list na listopadnom drvetu! Kosovo je sve ono što nam treba!
Sa tim i takvim Kosovom u našoj svijesti moramo na taj razgovor. Ako iko spori da je Kosovo ono što sam naveo, taj neka ne ide na skup i neka ćuti – tako će pomoći!
O Kosovu treba razgovarati, ne da bi se utvrdilo da li je ono naše, jer ničije drugo ne može biti, već da bi se izbjegli sukobi! Kosovo je srpskih kostiju sito i nema ih se kud više po Kosovu i Metohiji rasuti!
Pitanje Kosova nije pitanje – Kosovo je odgovor! Kome to nije jasno, džaba ovo da čita i izjašnjava se.
Kosovo je odgovor na pitanje: „Ko su Srbi?“
www.iskra.co