- Piše: Čedomir Antić
Teško je biti lider u regionu. Stalno neke muke i jurnjave... Zašto uopšte postati glavni među ovako beznadežnim državama: Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Makedonijom, Albanijom, Moldavijom... Još da neko doda i Kosovo... Kakva je to konkurencija, uopšte? Pa oni ni vlast ne umiju da izaberu. Oni češće smjenjuju vlade nego što neko pametan kupuje odijelo.
Crna Gora je u svemu lider. I eto, vidjelo se to odavno, u Crnu Goru ljudi ne dolaze samo ljeti da se okupaju i malo pocrne. U Crnu Goru se dolazi i radi obrazovanja. Obrazovni turizam učinio je da na Univerzitet Crne Gore pohrle studenti i to ne samo iz regionalnog okruženja, već i iz svijeta. I zato, zbog dokazanog kvaliteta, zbog konkurentnosti i iznad svega zbog originalnosti, postidjeli su se i Oksford i Kembridž, i Sorbona i Lomonosov, Bilkent u Istanbulu, Harvard, Kolumbija, Jejl, Pekinški univerzitet... Jer svi oni da se „u so premetnu, ne bi ručak posolili“ svim tim stotinama hiljada studenata koje su potekle u UCG, a što nije tamo stalo primio je UDG (Univerzitet Donja Gorica ili kako se već zove). I da pitam još nešto... Ima li gdje da je prvi čovjek nomenklature morao da otvori privatni univerzitet samo kako bi pomogao? I to ne samo svojoj zemlji već i globano.
Ali, pustimo univerzitet. To može svako! Kad svane ponedjeljak potonu piste: u Podgorici za dva, a Tivtu, bogami, za četiri centimetra. Jer svako ko ima malo novca i razuma, šalje svoje dijete ili tinejdžera u osnovne i srednje škole slobodne i demokratske, a natoidne (dakle bezbjedne) Crne Gore. Ko nema za avion, iz Pulje prevoze gliserima. Ne švercuju se više robovi bijeli ili crni, već đaci. Cijela je provincija stala uz prosvjetu. Još samo da oboje glisere u žutu boju i da se malo prošire pogranični kapaciteti... Ili bolje: da prime prosvjetnu velesilesiju u EU pa da više ne bude brige.
Naš narod, priglup kakav je, pošto se nije školovao gdje treba, ima jednu poslovicu koja kaže „bolje je biti prvi u selu nego drugi u gradu“. Možda je ovo vrijeme liderstva Milove i Duškove velike Crne Gore, u stvari, jedno „zlatno doba“ koje će opjevati pjesnici, a odlučno mitologizovati istoričari. Možda ne može bolje. Evo Hrvatska se neko vrijeme dičila da je „liderka regije“ i gdje je danas? Nije ona druga u EU, ona je tamo poslednja. Napredovala je, istina, za jedno mjesto, ali zato što je Britannija napustila uniju. Tako da je neprekidno poslednja. I dok je ranije trpjela ucjene samo Slovenije i ponekad Njemačke, Hrvatsku danas nema ko ne ucjenjuje. A sve nove sporove u koje je bezrazložno, onako radi relaksacije, ušla sa susjedima, uredno izgubi pod pritiskom Brisela. I sad još neki u Zagrebu optužuju crnogorske ustanove da su plagirale programe, planove i čitavu dokumentaciju nekoliko školskih predmeta... Ljuti su, vele da je to državu koštalo više od milion eura...
Šta znaju ti neodgovorni centri u Hrvatskoj? Pa znanje je valjda globalno. Kako biti najbolji ako se ne ugledamo na njih? Šta bi bilo kada bi neki trkač na Olimpijadi tražio da ga, oni koji su iza njega prilikom takmičenja, „ne prate”?! Kada bi skakač zahtijevao da se poslije njega skače u suprotnom pravcu? Uostalom, šta je tih tričavih 1,8 miliona eura? Eura, koji je uzgred budi rečeno, postao crnogorski nacionalni novac mnogo prije nego recimo austrijski! Začudo iz Hrvatske niko ne spominje „kune“ već samo „eure“ – mislim kad smo već kod plagiranja? Kolike su milione u današnjem novcu potrošile razne hrvatske i još više zaštitničke sile da bi od Srba iz Crne Gore napravili „Crvene Hrvate“? I šta je sada problem? Treba da im Crna Gora plati za asimilaciju?
Dakle, zašto se Crna Gora borila za nezavisnost? Toliko o samostalnom jeziku, kulturi, prosvjeti, putu u budućnost... Koliko crnogorski režim ima argumenata da je ugrožen iz inostranstva, toliko prosječan paranoik ima šansi da dokaže na nekom evropskom sudu da ga prate. NATO je došao da štiti Crnu Goru. Od koga? Sudeći prema govorima crnogorskih zvaničnika na svim regionalnim skupovima, odnosi država Balkana su upravo odlični. Da li to NATO brani Crnu Goru od većine njenih građana? Ta potreba da se ukloni sve što je srpsko i da se raskinu sve veze sa Srbijom svakog dana postaje jača, uprkos činjenici da većina građana Crne Gore i dalje smatra da pripada zajedničkoj, srpskoj kulturi. I iz svega toga ništa originalno da izađe? Jezik sa viškom slova napušten je i u Skupštini Crne Gore, školski programi preuzeti iz Hrvatske...
Loše bi bilo kažnjavati službenike u zavodima? Evo, u Beogradu je objavljena jedna nova Istorija Crne Gore, objavio ju je beogradski izdavač (!), koliko sam primijetio osim prezira nije naišla ni na kakvu kritiku. U Zagrebu ne bi smjeli da stave nekakvu Istoriju Kraljevine Slavonije ni u izlog knjižare, ovdje je ta knjiga prošla neprimijećeno, mislim da ni prikaz nije objavljen.
Nisu crnogorski „autori“ imali druge nego da plagiraju. Pa državnost kakvu su osmislili posle 1990. cjelokupna je plagijat od Hrvatske. Nema tu ničega starijeg od 1941. godine. Ako je već tako, onda samo naprijed. „Autorima“ planova i programa dati „jubilarnu nagradu“ koje su dostojni kao najbolji državni službenici. Hrvatsku pitati šta tačno želi: pare ili plaćenike?
(Autor je istoričar i docent na Filozofskom fakultetu
u Beogradu)