- Autor: Dejan Ilić

Sjećamo se kako je „neko“ svečano ispratio voz s namalanim freskama i natpisom „Kosovo je Srbija“ iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu, pa ga onda prije granice s Kosovom zaustavio kako bi izbjegao sukob s kosovskim vlastima. Posle smo čuli da je oslikani voz završio negdje na nekoj lokalnoj liniji, oko Kraljeva, ako se ne varam, podalje od Beograda, valjda da ne podsjeća veliki broj ljudi na još jednu u nizu neuspjelih akcija tekućeg režima – daleko od očiju, daleko od mozga, kao da razmišljaju ovdašnje vlasti.
Gdje će završiti Marko Đurić posle nove neuspjele epizode u kojoj je umjesto voza on bio u istovjetnoj glavnoj ulozi – tek treba da vidimo. Za njega bi vjerovatno bilo najbolje da kao i voz završi na nekom sporednom kolosjeku – ako ništa drugo, sačuvao bi glasne žice. Tek, i voz i Đurić poslužili su u insceniranim incidentima kao puki povod da nelegitimni predsjednik izađe pred kamere i pošalje još jednom neuvjerljivu poruku: „Ljudi neka spavaju mirno, očuvaćemo mir.“
I dok je prethodna epizoda rađena u koprodukciji s Rusima, ova nova oslonila se na podršku sa Zapada. Kao gostujuća zvijezda u priči se pojavila Federika Mogerini. Iako u drugom planu, Mogerini ipak nije doputovala samo da bi statirala, kao što na konferencijama za novinare iza glavnog govornika statiraju kadrovi iz drugog ešalona vlasti. Naprotiv, svojom pojavom u kadru ona je trebalo da doprinese vjerodostojnosti igrane drame koja se upravo okončala.
Sve u svemu, tekućem režimu kao da ponestaje ideja za uznemiravanje građana (koji su, kaže ministar Đorđević, ogrezli u blagostanju), i moguće je da je to razlog zašto je predsjednica Vlade odlučila da formira Savjet za kreativne industrije. Jedan od članova tog novoosnovanog savjeta požurio je da objasni o čemu je tu riječ: „Ono što uključujemo danas u kreativne industrije je svaka vrsta proizvoda ili inovacija koja je stvorena ljudskom kreativnošću. Od zanata do visokoumjetničkih poduhvata, i dizajn i fotografija, televizija, radio, advertajzing.“
Čime će se baviti i kako će biti zloupotrebljen (uz vlastiti pristanak) ovaj trust kreativnih mozgova, ostaje da se vidi. Za sada, ako je suditi prema prvom nastupu jednog njegovog člana, zadatak im je da služe kao krinka normalnosti i legitimnosti za premijerku. Ovako kaže član: „Sve ono što je izgovoreno i sve što je u odnosu na to premijerka uradila ulilo mi je povjerenje da idemo u pozitivnom pravcu. Drugo, to nije političko tijelo, riječ je o jednom stručnom tijelu, koje za cilj ima da premijerka čuje naše mišljenje“. Šta je premijerka uspjela da uradi u ovih par dana od kada je formirala savjet, ipak nismo saznali.
Član se potrudio i da povuče liniju između sebe, svojih kolega iz savjeta, te same Vlade, s jedne strane, i svega što je – iz njegovog kreativnog ugla – prosto i primitivno, a vezuje se za tekući režim, s druge strane. Ta linija povučena je preko leđa sirote Dragice Nikolić. Član savjeta: „Da sam član ULUS-a, ja bih se, na primjer, sada na Trgu republike šišao na ćelavo“, jer je Nikolić predložena za počasnu članicu tog udruženja. I još dodaje da to nema nikakve veze s vlašću: „Vlast nema nekog uticaja na to, tu postoji odbor. Vlada ne odlučuje ko će biti član ili počasni član.“
Naivnost koja izbija iz svake riječi u ovoj izjavi naprosto je dirljiva. Na sličan način naivnom se pokazala, recimo, Aja Jung. Pred izbore u Beogradu ona je objasnila da je dala da joj se ime stavi na režimsku listu jer želi da uradi nešto dobro za grad. Na kraju, ispostavilo se, grad je u stvari učinio nešto za nju, dodijelivši njenom Dance Council – Savjetu za igru Srbije 5 miliona dinara (najviši iznos koji je neko dobio od gradskog sekretarijata za kulturu, za milion viši od onoga što je dobila filharmonija), a sve to posle prošlogodišnje odluke da isti savjet za organizaciju Beogradskog festivala igre ne dobije ni dinar. Kako će Savjet za kreativne industrije, a posebno ovdje već citirani član, inače zadužen za subvencije, savjetovati predsjednicu vlade u vezi sa ovakvim odlukama i sličnim savjetima, možemo da nagađamo.
Nijedna diktatura ili autoritarni režim nisu se uspostavili i održavali isključivo zahvaljujući svojim tobože mnogobrojnim osiromašenim i zatucanim pristalicama, podložnim manipulacijama i ranjivim na prijetnje i ucjene. Naprotiv, bez podrške elite ti režimi bi brzo propadali, ako bi se uopšte i uspostavili. Laž o opasnim i zatucanim masama kreira se upravo u redovima elite. Preko te laži ona teži da se oslobodi od odgovornosti za kolaboraciju s kriminalnim režimom.
Peščanik.net