- Piše: Milija Pajković

Često se u svakodnevnom govoru zloupotrebljava naša stara i divna riječ,,seljak“, koristeći se u pogrdne svrhe, u namjeri da se neko prikaže kao necivilizovan, neobrazovan i ružnog načina ponašanja. Veoma je zanimljivo da je ponajviše upotrebljavaju upravo oni, i njihovi potomci, koji su se u varoši i varošice spustili iz udaljenih sela, vjerovatno da bi na taj način pokazali i dokazali da su oni nešto drugo i da bi se zaboravilo njihovo, ne seljačko, nego gejačko-đilkoško porijeklo!
Onim koji se, uistinu, razumiju u nauku, poznato je da su neki naši lingvisti, vjerovatno motivisani novčanim i drugim materijalnim darovima od vlada zemalja o čijem je jeziku riječ,,,utvrdili“ da naš jezik vrvi od tuđica (romanizama, germanizama i turcizama). Najsmešnija je, svakako, tvrdnja nekog od upravo takvih,,stručnjaka“ da je u našem jeziku, ni manje, ni više, nego 8.000 turcizama, što bi značilo da mi i nemamo jezik! A kakav je turski jezik i od čijih se riječi pretežno sastoji to je jasno istinskim istraživačima i naučnicima i nije zaboravljeno s kakvim su siromašnim nomadskim jezikom pristigli na naše prostore i koliko su preuzeli, da ne upotrijebim neku našu slikovitiju riječ za to, i to ne samo oni, nego i Grci, Rimljani i ostali, naših riječi, ali i naših običaja.
No, da se sada ne bavimo time, jer je to iziskuje poseban osvrt, nego da se usredsrijedimo na razliku između gejaka-đilkoša i seljaka, naravno sa naših prostora. Prije toga da pojasnimo šta znače riječi gejak i đilkoš, odnosno, prije njih, riječ seljak. Seljak je naša, i samo naša, stara riječ i označava osobu koja živi na selu, koja se bavi uzgojem stoke, obradom zemlje, pčelarstvom i ribolovom. U raznim vremenima postojale su i razne vrste seljaka: nadničari, bezemljaši, kulaci-bogataši ili zemljoposjednici. Sve do industrijskog buma, koji se u većini slučajeva pokazao kao promašaj, seljaci su činili većinu stanovništva u svim državama i kulturama. Pošto je tokom vremena ta riječ upotrebljavana u pogrdne svrhe, pokušano je da se nađe zamjena za nju, ali je to, ponekad, ispadalo mnogo smiješno, kao što je bio, recimo, slučaj kod nas, u socijalizmu i komunizmu, pa se govorilo i pisalo,,individualni poljoprivredni proizvođač“, a ništa bolja nije ni riječ,,farmer“. U svakom slučaju, treba zakonom zaštiti riječ seljak, kao nešto što odslikava jedan vid djelatnosti, ali i pošteni način života.
Riječ gejak je iz valjevskog okruženja, ali se upotrebljava i u nekim drugim krajevima, a ako se zna odakle je porijeklom stanovništvo tog kraja, onda je sve jasnije. Riječ,,đilkoš“ je navodno iz mađarskog jezika i tamo označava ubicu, a kod nas seoskog neradnika, dokoličara, onog koji,,hvata zjale“, nešto sasvim suprotno od seljaka, iako istog porijekla. Naravno, treba odbaciti proizvoljno i olako prihvaćeno tumačenje o mađarskom porijeklu riječi đilkoš, a pritom nikako ne treba zaboraviti ni to koliko je u mađarskom jeziku naših riječi. Postoji jedan naš stari izraz,,đir“ što znači krug, a negdje se govori i,,đil“, pa bi đilkoš, lasno mogao biti onaj koji pravi besmislene krugove, koji ništa ne radi, kruži i gleda tuđe poslove. Đilkoš ili gejak je to što jeste, bez obzira da li živi na selu ili u gradu!
A kako se i po čemu đilkoš može prepoznati i tako razlikovati od seljaka:
- Drži čačkalicu u ustima, da bi pokazao da je pojeo nekoliko ćevapa, nikako punu porciju.
- Drži plastičnu kašikicu za miješanje kafe u ustima i žvaće je, da bi objelodanio da je bio u kafiću.
- Čačka nos i zagleduje ono što je izvadio.
- Zabada prst u uvo i, takođe, bulji u ono što je pronašao u njemu.
- Čisti nos rukom, iscjedak rastresa jakim pokretom pored sebe, zatim ovlaš prelazi rukom preko nogavice i hoće da se tom istom rukom pita s tobom.
- Dere se u zatvorenom prostoru i na ulici kao da je u šumi.
- Stavlja noge na sto.
- Ne sjedi na klupi u parku ili na drugom mjestu onako kako treba, nego na njenom naslonu.
- Baca smeće onamo gdje ne treba, mahom noću.
- Izbacuje opuške i pepeo iz pepeljare auta kroz prozor pravo na ulicu ili trotoar.
- Koristi pogrešno strane riječi, a da im i ne zna značenje.
- Izbacuje lakat van prozora dok vozi.
- Pljuje i pljucka svugdje oko sebe.
- Dok zijeva ne stavlja ruku na usta.
- Krade sve što stigne i to od ranog djetinjstva, počev od trešanja i ostalog voća i povrća, preko državne i tuđe šume, pa sve do vozila.
-Ogovara i,,proziva“ poštene i časne, ruga se svemu i svačemu i kikoće se bez veze.
-Špijunira i kad ga pitaju i kad ga ne pitaju, jer je to jače od njega.
- Od malih nogu vadi tuđe mednjike i međe.
- Pravi se da sve zna i umije, a ništa i ne zna, a niti umije.
- Nikad neće da kaže iz kojeg je sela, nego govori da mu je otud samo dalja rodbina.
- Mrzi seljake iz dna duše, zato što seljaci znaju ko je.
- Laže koliko zine.
- Voli da se hvališe.
- Za Iva Andrića misli da je fudbaler.
- I kad obuče najskuplje odijelo ili obuću, vidi se da je đilkoš.
Đilkoše, koji su se listom spustili u gradove, niko više milom ne može vratiti na selo, da bi se naučili da budu seljaci. A seljake, treba, jednom zasvagda, ostaviti na miru, jer oni, siromasi, a i sve da hoće, nemaju vremena, od silnoga rada, da se zanimaju onime čime se zanimaju đilkoši-gejaci, istorodnog porijekla, ali i sasvim različiti.