-Piše: Milisav S. Popović

Trudim se da mi struka dodirne literarno izražavanje taman onoliko koliko vi sami osjetite potrebnost informacije koju želim da podijelim... a da se, opet, stihovi ne pomute plastikom. Jer, živimo u svijetu gdje su mehanika i digitalno usisali emocije i pažnju. Ipak, s vremena na vrijeme, desi se da pitanja čitalaca na određenu temu dosegnu kulminaciju. Zbog toga, današnja kolumna će pokušati da odgovori na tako često postavljano pitanje - kako postati profiličar?

* * *
Osnovna stvar koju kandidat mora da posjeduje u materijalno (administrativnom) smislu je - stečeno visoko obrazovanje. Vrsta fakulteta nije presudna. Diploma jeste. Posebno je pogrešna priča da svršeni studenti psihologije imaju veće mogućnosti da ovladaju tehnikama profajlinga. Istina je da posjeduju određenu prednost u odnosu na kandidate sa drugačijim stilom školovanja, ali to ne znači da će u finalu da dosegnu cilj.
U Americi, Njemačkoj, Izraelu, Francuskoj... prva tzv. „kvalifikaciona dob“ koja dopušta kandidatu da polaže prijemni je iznad 30 godina. Rijetko se dešava da mlađe osobe uopšte budu uzete u razmatranje. Obrazovanje, za one koji prođu prijemne, započinje na Institutu za bihevioralne studije.
Školovanje traje od sedam do dvanaest godina (prema revidiranom programu). Zavisi od pravca i afinitetskih sposobnosti. Deskriptivno profilisanje traje najduže - i iziskuje stalne, polugodišnje provjere i uvid u kapacitet kandidatovih vrlina i spoznaja. Ako samo jednom dosegne negativan skor u provjerama - eliminacija iz daljeg školovanja je automatska i neopoziva. Eksplikativno profilisanje (ono koje predviđa čovjekovo ponašanje na osnovu psihodeterminanti) traje nešto kraće. Provjere su češće, i ne postoji mogućnost opoziva greški. Treba imati na umu da su rijetki pojedinci koji su uspjeli da dosegnu izjednačenje (usaglašavanje) dvije grane, pa postali jednako uspješno i deskriptivni i eksplikativni profiličari. Najčešće se bira samo jedan od pravaca.
Postoje tri nivoa u profilisanju. Prvi stepen podrazumijeva razumijevanje svih načela klasične psihologije, biheviorizma, neo-neobiheviorizma, psihoodeskripcije i psihoeksplikacije. Uče se mehanizmi u razumijevanju psihodinamike (šta je ono što predstavlja vrline, talente, esenciju vitalnosti i duševnu snagu kod čovjeka), kao i razlozi za njegovu psihostatiku (šta je to što je čovjeka zalijepilo za pod, i ne dopušta da razvije životni potencijal).
Profiličar drugog stepena je već konkretniji vid „operativca“ koji naučeno treba da provjeri na terenu. Ovdje su presudni faktori u razumijevanju gestova, ponašanja, mimikrije i osluškivanje „pseudouma“ (kada čovjek u zamaskiranoj formi izgovara svoje najveće tajne... nečujne za druge, ali i te kako vidljive za profiličara). Najteži test koji u drugom nivou kandidat mora da prođe je - karakterološko tumačenje subjekta iz fotografija. Ili, da bi vam bilo jasnije - psihoopisivanje lica koje je „uhvaćeno“ okom kamere (osumnjičeno lice, bezbjednosno interesantno, ili prosto - neko na koga iz određenog razloga treba obratiti pažnju). Ko završi drugi stepen profilisanja, obično biva regrutovan od strane agencija za bezbjednost, vojno-policijskih klastera... ili megalomanskih kompanija koje traže profesionalca koji je spreman da se nosi sa velikom odogovornošću nadzora visokih menadžera.
Profiličar trećeg stepena predstavlja krunu u „uzgoju“. Tada već govorimo o čovjeku čije je shvatanje relacija i pozicija pojedinca u društvu, a i „psiho tereta“ u njemu samom dovedeno do funkcionalnog optimuma. Dovoljno je da čuje valenciju glasa, frekvenciju u izgovoru i da stvori osnovu u razumijevanju sa kakvim čovjekom ima dodira. Profiličara trećeg stepena je najteže kontrolisati, jer su mu poznata sva stanja „bježanja uz prisustvo“. Oni su ujedno i najresursniji soj za regrutaciju budućih predavača i mentora koji bi iznjedrili sledeće generacije profiličara.
Sada, kada ste saznali dio o početku puta, saslušajte na kojim provjerama otpada najveći broj kandidata... Postoji Ambio test, sačinjen od niza psiholoških matrica, koje provjeravaju valjanost čovjekovog moralnog kompasa. Ako se dogodi da u procjenama kanidat padne ispod 80 odsto, biće mu onemogućena šansa daljeg školovanja (ma koliko imao potencijala za psihoanalitiku). L-cion test, ili provjera sposobnosti kamuflaže je posebno teška stavka - očitava koliko je kandidat sposoban da prikrije svoju posebnost i preoblikuje je u neposebno, obično ponašanje.
Rezime je sledeći: sve i da znate da protumačite čovjeka, i da dar za tumačenje vrišti iz vaših vena... ako nijeste spremni da tajite tuđu intimu, i raspolažete o saznajnom u smjeru dobra - nećete dobiti mogućnost da postanete istinski profiličar. Takođe, nazvati stvari pravim imenom je u jezgru svakog slova psihodeskripcije... Kao i nevjerovatna sposobnost kamuflaže - budite sve ono što druga strana misli da jeste. I ne budite ništa od toga.
(Autor je književnik)