-Piše: Milan Mišić

Iako smo u proteklih 20 mjeseci naviknuti na stalne senzacije i šokove iz središta američke moći, Bijele kuće, najnovija „bomba” nadmašuje sve prethodne i na dnevni red stavlja nove dileme kad je riječ o glavnom akteru, predsjedniku Donaldu Trampu, pa i doskoro mnogo hvaljenom američkom sistemu.
Dejstvo eksplozija imala su dva događaja - objavljivanje sočnih dijelova iz knjige legende američkog novinarstva Boba Vudvorda koja dosta tamnim tonovima slika funkcionisanje Ovalnog kabineta i tekst anonimnog „visokog funkcionera Trampove administracije” u „Njujork tajmsu” koji iznosi da su on i njegove kolege formirali „unutrašnji pokret otpora” sa svrhom da Ameriku zaštite od njenog predsjednika.
Na prvi pogled ni knjiga sa više od 400 strana ni iz više razloga kontroverzni prilog u vodećem američkom dnevniku u suštini ne donose ništa novo: glavna poruka im je ista: da je legalno izabrani lider nacije ličnost koja za to mjesto nije sposobna, kao i da je Tramp u očima svojih saradnika čovjek bez morala i principa, veliki lažov i neznalica i kao takav opasnost po naciju.
U medijskoj eksploziji tekst „Njujork tajmsa” je zasjenio novo djelo Boba Vudvorda, koji je sa kolegom Karlom Bernstinom, ušao u novinarsku istoriju jer su svojim tekstovima najviše doprinijeli razotkrivanju afere „Votergejt” i potonjoj ostavci predsjednika Ričarda Niksona. Vudvord je od onda napisao po knjigu i o svakom predsjedniku poslije Niksona, koje su mu donijele reputaciju uvažavanog političkog analitičara.
Objavljivanje priloga bez potpisa autora koji diskredituje šefa države, urednik rubrike „Pogledi” njujorškog dnevnika opravdao je uvjerenjem da je anonimnost bila jedini način da se čitaocima pruži jedan novi ugao posmatranja. Naknadno je objasnio i da se prethodno nije konsultovao sa izvršnim (glavnim) urednikom, jer su u velikim američkim dnevnicima redakcije komentara sopstvenih i gostujućih kolumnista nezavisne od redakcije novinarskih vijesti i analiza.
Kako god bilo, javnosti je predočeno da se najveći broj ljudi koje je predsjednik odabrao da mu pomažu u obavljanju najvažnije dužnosti u državi prema njemu ponaša kao prema razmaženom djetetu: sabotiraju izvršavanje njegovih odluka za koje smatraju da su loše, pa čak idu dotle da mu sa stola sklanjaju neka dokumenta koja su tamo čekala na potpis.
Anonimni autor zatim navodi da su on i kolege na početku, kad su sagledani Trampovi dometi, razmatrali mogućnosti posezanja za 25. amandmanom (jedan od tri ustavna načina smjenjivanja predsjednika: ostala dva su izbori i kongresna procedura impičmenta). Od toga su, kaže, odustali da ne bi izazvali ustavnu krizu.
Sve ovo je, kao uostalom, i mnogo toga već „preguranog” kad je riječ o Trampu, bez presedana. Anonimni autor je naime predočio da je u Bijeloj kući u toku neka vrsta „administrativnog puča niskog intenziteta”, da saradnici praktično sabotiraju predsjednika zato što ne postupa onako kako oni misle da treba.
Šta sve ovo znači? „Pučisti” svakako imaju pravo na sopstveno mišljenje o svom šefu, ali ako su u pogledu njegovih sposobnosti i karaktera bili u zabludi prilikom prihvatanja dužnosti, zašto su ostali kad su otkrili istinu? Oni, uostalom, nemaju mandat da kritikuju predsjednikove postupke, za to su u sistemu nadležni Kongres i „četvrti stub” vlasti, mediji.
Dok traje potraga za autorom - potpredsjednik Pens i državni sekretar Pompeo su među prvima demantovali da je riječ o njihovim rukopisima - Tramp je, razumljivo, u više navrata, izjavama i tvitovima pokazao da je bijesan, ocjenjujući anonimnost autora koji ga je napao „kukavičkim činom” i „izdajom”.
Oni koji podržavaju potez „Njujork tajmsa” kažu da je skrivanje autora opravdano time što je njegov tekst doprinio „većem razumijevanju Trampove administracije” i čitaocima pružio „korisne informacije”. Oni koji ga osuđuju smatraju pak da je autor trebalo da žrtvuje svoj posao Trampovog saradnika „za dobro Amerike”.
Kolateralna šteta je, međutim, da su sada sumnjivi svi predsjednikovi ljudi i da će, ostanu li uz njega, biti prinuđeni da mu u svakoj prilici dokazuju svoju lojalnost, kao i da bi Tramp poslije ovoga mogao da postane još ćudljiviji.
Što se tiče njegovih sledbenika, oni su dobili novi podstrek da ga podržavaju, jer sve što se ovih dana događa pruža im nove dokaze da se protiv njihovog lidera „zavjerio čitav Vašington”, a pogotovo „duboka država”, profesionalci iz institucija i organa vlasti.
Autor će svakako, ranije ili kasnije, biti otkriven, pri čemu bi, ako se pokaže da je zaista visoki funkcioner predsjednikovog tima, mogao da postane nacionalni heroj, zajedno sa urednikom koji je objavio njegov tekst. Bude li međutim drugačije - ako se ispostavi da je to neko daleko od Trampa, predsjednik će dobiti novu municiju za svoje tvrdnje da su mediji koji su prema njemu kritički nastrojeni „neprijatelji naroda”.
Američkom zapletu predstoji dakle i američki rasplet.
Autor je bivši glavni i odgovorni urednik ,,Politike”