- Piše: Ratimir Vujačić

Jedan bauk kruži Crnom Gorom – bauk države. To je poprilično nedokučiv pojam i fenomen. Oltar sveti u njega smo svi zakleti. Stanuje u predjelima zamišljenog i iracionalnog – na nebesima kako se to nekad govorilo. Istina objavljuje se, pa gotovo svaki dan, evo Mila, evo Duška, prijete kaznom, ali i nagrađuju. Državoljupci gomilaju nekretnine, krčkaju se u izobilju, sanjaju li zaboga, ti dojučerašnji komunisti i golaći, borci za radnička prava. Uglavnom su pri državi i uz državu. Nijesu, dakle, oni ti kojima se prijeti. Čvrsto vezani uz svoju sve nepokretniju imovinu. Ali pokretniji, to im jedini izlaz, odlaze u tuđinu, trbuhom za kruhom. Država je to, u svom pojavnom obliku, ili tek prestrukturiranje - omiljena riječ našeg vođe. Veli da je pri kraju (prestrukturiranje), a biće i da jeste. Kad ode još 140.000 građana širom planete, država će biti još jača i bogatija, promoteri njeni prevashodno, prije svega i svih, i ta (prestrukturisana) struktura konačno da zaživi. I da se prepustimo vječnosti. Gdje će svi stajati u stavu mirno uz svoju nepokretnu imovinu.


DRŽAVA & DUŠKO

Država je opet ona sila koja utvrđuje pravdu i Zakone, dovodi društvo u poredak – svima na znanje i ravnanje ? Pa se zle sile prošlosti, u sadašnjosti urotile protiv nje. Jeste! Država je moćna potpora svakom boljitku i napretku ? Dabogme! Utvrđuje ravnopravnost, državni posao i bogaćenje glasačima i promoterima tog principa? Jes` vala! Tajkuni prvi potrče da plate porez? Prvi! Radnici uživaju prava i petodnevnu radnu nedjelju? Obavezno, ali samo glasači, simpatizeri i promoteri – uglavnom državni službenici.
Država, je li to ona pamet što prodaju državne imovine naziva stranom investicijom? Naravno! I ona statistika, što pare koje strane kompanije vrećama odnose domu svome, prikazuje kao naš bruto dohodak ? I ona strategija što lišavanje države najosnovnije imovine naziva: prestruktuiranje?


EVROPA & DUŠKO

I reče Duško svjetlost i bi svjetlost. Od nastanka svijeta sunce je jedina (dnevna) svjetlost za koju znamo. Prolazilo je ovuda vojski i revolucija, ratova i buna, ali niko nije tu rabotu dovodio u pitanje. Ili se niko nije sjetio. Imali smo i ranije velikih i voljenih vođa nalik na ljubičice i cvijeće uopšte. Ali niko od njih nije našao za shodno da suncu nađe manu i da preduzme korake u tom smislu. A nije da nije bilo radikalnih koraka i zamisli. I jednom Staljinu se znalo reći NE. Koze i kozarstvo su strogo zabranjeni. Šume su sačuvane za današnje koncesionare. Koji to rade bolje.
Ali je azbuka ostala nedirnuta, padeži svi na broju, mada je i nepismenom jasno da ih je previše, zakoni fizike neokrnjeni u svom važenju. Studij matematike nije skraćivan, geometrija je smatrana neutralnom disciplinom u odnosu na revoluciju. Spektar sunčanih zraka kompletan i u državnoj svojini. Premda je crno bijela slika bila obavezujući pogled na stvarnost.


DUŠKO & EVROPA

Naredba da se pale fenjeri u ljetnji dan na podne, prošla je neopaženo, i u slavu evropeizacije. Fenjerizaciju je podržao neprikosnoveni ugled suverene i zakonodavne države. Kazna za nepoštovanje uredbe 60 eura. Za sve one kojima nije dovoljno mračno na ljetnji dan u podne. Pa im mjerodavno sunce, a zanemare Duška i državu. Ne shvataju ko je nadležan po pitanju svijetla i rasvjete. Možeš da ne voliš Duška ali moraš da slušaš u stavu mirno.
Ovden se vidi koliko je za našu vlast bitna ideja. Ideja (napretka, razumije se) je ono što je iznutra obasjava daje polet i snagu. I država je samo ideja kojoj je svaka stvarnost nedorasla i nedostojna. Valjda je to Duško htio da kaže. Stoga svi ustanimo i poklonimo se toj ideji. Ne obraćajte pažnju ni na što drugo. Samo će vam smetati.