-Piše: Milan Mišić

Da na tzv. „Zapadnom Balkanu”, kako su na Zapadu krstili istočni dio bivše SFRJ i komšijsku Albaniju, dakle zemlje koje su u čekaonici EU, nikad nije dosadno, potvrdio je i slučaj bjekstva bivšeg makedonskog premijera Nikole Gruevskog i njegova instant transformacija od osuđenika do imigranta.
Brzi slijed događaja pretvorio se u politički i diplomatski triler sa evropskim, pa i globalnim dimenzijama, sudeći po tome što se tim povodom oglasio i Stejt department, iznoseći uvjerenje da će uslijediti brzi rasplet koji će stvari vratiti u prethodno stanje, što će reći da se Gruevski na kraju balade ipak nađe u makedonskom zatvoru, čijim vlastima je trebalo da se preda još 8. novembra.
U međuvremenu, od početne misterije o tome kako se čovjek koji je od 2006. deset godina bio apsolutni gospodar makedonske politike obreo u Budimpešti, gdje je zatražio politički azil – i lavine nagađanja koja se pretvorila i u svojevrsni festival lažnih vijesti – stiglo do nekoliko provjerenih, mada nekompletnih činjenica, što je ostavilo dovoljno prostora kako za regionalne, tako i za šire komplikacije.
Zna se, naime, kako je putešestvije Gruevskog započelo: prvo se (u prošlu nedjelju, 11. novembra) obreo u Albaniji, gde je stigao „u kolima mađarske ambasade u Tirani, s tablicama CD 1013A“ (citat iz saopštenja albanske policije), te da je, prema istom izvoru, istog dana uveče, takođe u autu s mađarskom diplomatskom registracijom, ušao u Crnu Goru, gdje su ga, kako je izvijestio „Dojče vele”, sačekala dva čovjeka iz mađarske ambasade u Podgorici.
Ono što je uslijedilo u čitav slučaj uvlači i Srbiju: pomenuti njemački medijski servis, dostupan na 30 jezika, kaže da su bjegunca kod motela „Luks” u Gostunu, nedaleko od Prijepolja, preuzele mađarske diplomate prispjele iz Beograda.
Sve ovo se događa dok za bivšim premijerom još nije izdata potjernica. Njemu je inače bio oduzet pasoš, ali pošto Makedonija sa svim susjedima ima sporazum o prelasku granica za samo sa ličnom kartom, taj dokument mu nije bio neophodan.
Ostatak puta su spekulacije, po kojima je Gruevskog u Beogradu čekao privatni avion koji je poletio iz Beča, pa neko vrijeme bio parkiran u Budimpešti, gdje se, posle obavljene misije, još nalazi.
Sve dakle upućuje na detaljno planiranu operaciju kojom je rukovođeno iz Budimpešte, gdje je bivši makedonski lider podnio zahtjev za politički azil, zato što mu je, kako je saopštio u jednom tvitu, život ugrožen, jer je dobio seriju prijetnji.
To ne zvuči uvjerljivo, s obzirom na to da je jako državno obezbjeđenje imao sve do 8. novembra, kada ga se odrekao. Prijetnja su, međutim, četiri optužnice za korupciju i zloupotrebu položaja, mimo već izvršne presude na dvije godine zatvora zbog malverzacije oko nabavke službenog „mercedesa” plaćenog blizu 600.000 eura.
To što mu je u pomoć priskočio mađarski premijer nije iznenađenje, jer su njih dvojica stari politički prijatelji. Orban je Gruevskom, dolaskom u Skoplje, direktno pomagao u kampanji na izborima 2016, posle kojih je razvlašćen.
Čudno je, međutim, da je Orban, predsjednik vlade jedne članice EU, pružio specijalni tretman osuđenom balkanskom premijeru. Da su, naime, primijenjeni oštri mađarski zakoni o migrantima, Gruevski ne bi mogao da stigne do Budimpešte: na granici bi morao da bude ili vraćen u zemlju iz koje je ulazio, ili da bude smješten u neki prihvatni centar dok se njegova molba za azil obrađuje u lavirintima administracije.
Kako god bilo, ostaje da se vidi da li će azil biti odobren ili odbijen (to je u Budimpešti u međuvremenu proglašena za pravno, a ne politiko pitanje) – i šta će se događati u međuvremenu i posle. Orban, naime, već ima problema sa centralom EU upravo zbog vladavine prava: ovo mu je nova prilika da pokaže svoj prkos ili iznenadi kooperativnošću (što je malo vjerovatno).
Za Makedoniju, ako se isključi spekulacija da odlazak Gruevskog iz zemlje na neki način odgovara novim vlastima predvođenim premijerom Zoranom Zaevom – svakako je čudna okolnost da ga tamošnje službe i pošto se oslobodio obezbjeđenja nisu držale na oku – ovo je udarac konsolidaciji, posle dogovora sa Grčkom oko promjene imena zemlje i stupanja na kolosjek brzog ulaska u NATO, kao i ekspeditivnijeg pristupanja EU.
Što, kad se sve smjesti u geopolitički kontekst, ne ide naruku zapadnim sponzorima Makedonije, ali i te kako raduje Rusiju koja je takođe imala dosta simpatija za Gruevskog, dok je generalna perspektiva Moskve za naš region „što gore to bolje”.
U spekulacijama se, inače, pominje i mogućnost da Gruevski, sada lice sa međunarodne potjernice, konačno završi baš u Rusiji, gdje gostoprimstvo uživaju i neki bjegunci od pravde iz Srbije, među kojima je najpoznatija bivša prva dama Mirjana Marković, udovica Slobodana Miloševića.
Mogući su i novi obrti, a ako ništa drugo, ovaj triler pokazuje da u politici ništa nije gotovo - dok sve nije gotovo.
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik,, Politike‘‘)