-Piše: dr Dragan Koprivica

Nema sumnje da bi DPS posle snimka s kovertom, kao partija koja je uzaptila ovu zemlju i drži je godinama pod gvozdenom kontrolom, trebalo da razmisli o svom rasformiranju za dobro svih građana. Da zbog koverte ponudi kovertiranu ostavku, tim prije što je ta jedna koverta samo vrh ledenog brijega, i vrh brda koverata u praksi DPS-a. Koji već ionako predugo kao politička hobotnica i mastodont truje građanske slobode i misao Crne Gore, uz povampirenu diktaturu iz prošlih vremena i montirane procese kao u doba procvata staljinizma.
Zbog snimka Kneževića sad su oligarsi čak i uvrijeđeni, pri čemu sto hiljada eura, ležerno gurnutih u džep, kod njih ne stvara duševne boli. Nije im krivo što su oni pare uzimali, nego što su njih snimali. A na takvim zamjenama teza se i temelji montirana stvarnost uz reinkarniraciju komunjarske diktature i gaženje svega slobodnog što baštini nekad uspravna zemlja.
DPS je razotkriven na najbizarniji način, a niko u toj partiji, u kojoj ima i časnih ljudi, i ne pomišlja da treba nešto mijenjati na političkoj mapi Crne Gore zbog mangupa u sopstvenim redovima. Svi junaci nikom ponikoše, i tješe se činjenicom da aferom „Atlas“ ništa nije viđeno što se dosad nije i znalo. I o čemu se nije pričalo i šuškalo. Zato u DPS-u mudro ćute po sistemu „svaka bruka za tri dana“, ne postavljajući pitanje bi li u cilju zataškavanja afere neko trebalo bar da podnese ostavku. Ili po već oprobanoj matrici treba isfabrikovati još neku novu aferu na štetu DF-a, ne bi li se zataškao utisak flagrantnog snimka nakon kojeg su sve maske pale. A ostaje gorak ukus gorčine i pitanje u kakvoj zemlji virtuelnog prava živimo i šta vlast sve radi pod maskom evropske Crne Gore.
Da li će biti još skandaloznih snimaka, ostaje da se vidi. Zasad je DPS zaprijetio profesoru Kneževiću, ali i profesor DPS-u. Po svoj prilici, na redu je vaganje kod obje strane: da li je, i koliko isplativo ići dalje s novim kovertama i snimcima.
A ostaje pitanje o nonšalantnom guranju debelih koverata u džepove, u kućnoj atmosferi, van svih zakonskih tokova novca, van žiro-računa, uplatnica, potvrda i drugog što se podrazumijeva u pravnoj državi. Sve iznude DPS-a već odavno su poznato štivo, koverte, kupovine ličnih karata, uhodani recepti... Ali je suočavanje s otužnim, komičnim snimkom dodatno ogolilo ustaljenu praksu, ilustrovalo izvorni „evropski put” DPS-a.
Bili na strani vlasti ili u opozicionim redovima, izgleda da su Kneževići tvrđi orah za ovaj staljinistički režim od očekivanog. Režimski miljenici i podanici, opušteni u pravnom i drugom nasilju, bahato se ponašaju u privatnoj državi. Ali ovog puta očito nijesu napravili kvalitetne procjene dokle ići u osionosti i zakulisnim radnjama. Zato su kulise i pale, pa su, pozorišnim rječnikom rečeno, čitavu stvar „prerežirali“. A svaki pošteni građanin nakon viđenog snimka morao je osjetiti tugu zbog toga ko i kako drži vlast u ovoj zemlji. I ko se izruguje s vladavinom prava uz usta puna pravde, i ruke pune koverata iza skrivenih paravana što padoše igrom slučaja. Jednom se i to moralo desiti u Crnoj Gori, zemlji čuda. A, da je pravde i zakona, u Ustavu bi trebalo donijeti korisnu uredbu da se partije tipa DPS-a ne smiju više formirati, bar u narednih sto godina, za dobro građana ove zemlje i ozdravljenje političkog miljea.

---