- Piše: Ratimir Vujačić

U nadi da ćete mi pomoći u borbi protiv pošasti i zlih duhova prošlosti. Uznemirava me jedan prošli događaj. Ne da mira i nikako da prođe. I kakva je to prošlost koja nije prošla. Da se to konačno opovrgne i izbriše kako valja i dolikuje na državni način. Rašta je tu država koju smo dobili. I izglasali. U ime tranzicije i sveopšteg napretka, a za dobro naroda. U ime ravnopravnih i građana i Crne Gore. U ime države i bistrog pogleda na svijet.

Radi se, rekosmo, o prošlosti. Preciznije, o jednom ružnom, prošlom događaju. Sa kojim ne bi znali što ćemo, da nemamo državu. Sad je prilika obračunati se s istim. A taj (događaj), sve su prilike, nije prošao, niti pokazuje namjeru. Strah me da se vječnosti nameračio. Da se bestragao, nestao, mutna ga voda odnijela, kako bi bio red... nepropadljiv, i kao takav sije posledice, tajno ruje protiv države, ove nam današnjice, održivosti njene. Neoliberalnog nukleusa, obnove i europske orijentacije. A taman nam je krenulo, bolje nego smo se nadali.



M.N: Istoričari da se zauzmu



Ima, u vezi tog događaja, dokumenata i nepouzdanih svjedočenja savremenika. Koji, napokon, više nijesu živi, mada savremenici - nemilog događaja. Zacijelo, istoričari ne bi imali ponat kamoli jasan uvid, da njihov pogled u prošlost nije osokoljen i poduprijet državnom snagom, novom razvojnom filosofijom, stranim i domaćim investitorima. Pa im stoga valja da budu na visini povjerenog im zadatka.

Elem, da nije liderstva i sveobuhvatnog napretka, pod teškim bremenom naše prošlosti, istoričari bi ostali u debeloj hladovini i repu sadašnjice, a ne dragocjeni pomagači i vjesnici ljepše i dostojne nam prošlosti. Bez njih bi ostali u trauamatičnom ozračju istorijskih događaja na koje DPS, iz razloga odsutnosti, nije mogao da utiče. S obzirom na to da je pozni plod, ujedno i cilj, naše političke evolucije. Uz samopregoran trud istoričara, daće Bog da jednog dana prošlost bude nalik DPS –u i ne traumatizira ovdašnje pregaoce i AB revolucionare. I bude pljunuta sadašnjost. Pravo je čudo da poslije onakve prošlosti postadosmo lideri u regionu. Gdje će nam biti kraj kad ju ispravimo.



M.N: Lični osjećaj prošlosti



Imam osjećaj da je prošlost neprijateljski raspoložena prema svakom glasaču i simpatizeru DPS-a. I da je prosječna starost članstva takođe posledica prošlosti. Da je prošlost barem skratiti, e bi tim načinom svaki član mlađi bio. Samim tim i ljepši. U tom smislu i državotvoran. Država se brani ljepotom. Nije potrebno isticati poštenje, jer je ono najbolje potvrđeno činjenicom da je svako pošten ko priznaje ovu državu. I ne samo državu nego i vlast, jer je nedopustivo kako to neki razdvajaju. To se ne razmiče, a ako neko misli drugačije, onda je do njega i mračne prošlosti. Koja još uvijek rovari, uprkos snazi države, nezavisnim institucijama, Ministarstvu kulture i obrazovanja, Migu, SDT-u, kovertama, univerzitetima i naučnim radnicima.

P.S.

Vrijedan je doprinos DPS-a istoriji države i prava: udara se po posledicama, dok sam događaj i njegovi uzroci ostaju van žiže interesovanja. Mnogo je mačku goveđa glava, reći će jedna prevaziđena poslovica. DPS zanago nije sklon metafizici, pa ni teorijskoj matematici. Za matematičara, kaže glasoviti primjer, isto je 300 zlatnika u mislima, ili u džepu. DPS- ovac ih takođe ima u mislima, ali samo zato da bi ih potom imao u džepu.

DPS je našao i način i da spasi društvenu svojinu od društva, tako što ju je raspodijelio svojim članovima. Ali to je već materija za istoričare četvrtog milenijuma. Jer će tada DPS biti prošlost. Ili neće, ovo je, kao što svi znamo, vječnost.

---