- Piše: Mihailo Medenica

A, gdje bi nam to, Aleksandre Vulinu, valjalo kako kažeš: „razgraničiti se što prije sa Albancima?!“ Evo, „junače“, pokaži tu tačku gdje ti je Kosova dovoljno? Gdje ga je previše za nas? Gdje se to i kako povlači međa između majke i sinovljevog joj groba?! Kako se razrezuje Kosovo od Metohije? Gdje je ponosno biti Srbin, a gdje to valja prećutati ko prokletstvo?!

Reci, komesaru jada, u ime kojeg Boga se to Srbin odriče Bogorodice Ljeviške?!

Hoćemo li ikone Svetih Arhangela u izbjeglištvo?! Mošti Stefanove, Joanikijeve, Dušanov grob…među azilante?! Da raspišemo potjernicu za Milošem Ćirkovićem, pa kad zasija negdje u vrletima više Peći- u bukagije?! Ko je on da tvrdoglavi: „Vi idite, ja neću!“?! Šta on ima da neće kad vi, bijednici, hoćete?!

Hoćete i znate ono što ni glave oca Stefana i Haritona ne znaju- gdje su posječene to nije Srbinovo i valjalo bi im se uzeti upamet- ne može Srbija zbog dvije glave, zbog 202 glave, zbog 2.200 glava, zbog 200.000 glava biti talac mita da je naše čitavo Kosovo i Metohija!

Ne možemo dovijeka biti alavi pa kućiti Gospoda i u Gračanici, Dečanima, Deviču, Zočištu, Gorioču, Budisavcima… Jedan je Bog pa mu dovoljna jedna bogomolja, samo ti povuci među pa da mu neko javi gdje ubuduće da se skrasi, a ne da „bekrija“ čitavim Kosovom i Metohijom, kao od kafane do kafane…

Razreži, regrutu bezumništva, i te Nemanjiće, aman! Dovoljna su nam dva- tri u vrh glave, šta će nam onoliki? Pa nisu oni dinastija Đogani da djeca moraju da znaju sve o njima!

Pitajte Albance treba li im koliko, pa ako ih neće razgraničavajte to pod hitno!

Provjerio bih ja na tvom mjestu imaju li Dečani uošte dozvolu da budu Visoki, pa ako nema zna se- k'o u Savamali…

Izvršitelje, more, u Veliku Hoču, Goraždevac, Belo Polje, Staro Gracko, Klinu, na Šaru…izbacuj sve to, garantujem da nemaju papire za vjekove! Pusti ti tapiju od Gospoda, zna se ko je „gospod“ u Srbiji danas, pa gdje on kaže da je metar za koji se „izborio“ dotle je naše! Da ne zaboravim, ostalo je nešto tijela naših heroja, djece, anđela, na Prokletijama, odmah podno Košara, vidi, veleizdajniče, da to nekako pišete u otpis, đuture s Paštrikom, Junikom, Orahovcem, Radonjićkim jezerom, Klečkom, Đeravicom…kao kancelarijski materijal. Nemojte vašem koalicionom čedu Haradinaju da ostavljate teret, on zna samo da oduzima, sabiranje mu ne ide od krvavih ruku.

Čisto da reknem, godišnjica je napada na Košare, dan kad će se zvijeri zoriti na memorijalnom groblju podno svete karaule, pa vidite ragraničite po suzu, neku tešku rodoljubivu riječ, neku zakletvu kako djeca nisu ustuknula mi metar pred hiljadama krvoloka, al budalasto nisu znala da to nije taj metar za koji se „lavovski borite“!

Oprostite im, bili su samo djeca riješena da poginu za Srbiju, al' djeca k'o djeca- šta znaju šta je metar?! Pa i grobovi su im veći od metra, bre! Što je najgore nad zemljom su još i veći negoli pod njom- eno ih kao sveta raspeća nikla svud iz zavjetne zemlje, postrojili se kraj Lazara i Miloša, čuvaju parče neba na zemlji i parče zemlje od neba za nas, za one što će doći za nama, za Prizren koji nas čeka dogodine, dovijeka, za razgraničenje tamo gdje sunce požuri da se sakrije iza Šar- planine…

Tamo, bezumniče izdajnički, gdje Kosovo i Metohija ne može sa se kupi novcem tetke iz Kanade.Tamo gdje, propali proleteru, ne može da se proda i razgraniči! Tamo gdje živi i vaskrsli zanavijek čuvaju Srbiji mjesto u čelu slavske trpeze. Tamo gdje su jutra ikonopisci, a svaka noć vaskršnje bdenje. Tamo gdje ti, Aleksandre Vulinu, jedino možeš razgraničiti sebe od sebe, gdje završava bezumnik a počinje velezdajnik, ili se to razgraničiti ne može?