-Piše: Dragan Mraović
Ambasador ozbiljne države, kao SAD, ne bi smio da pravi diplomatske greške kao što to čini
Džudi Rajzing Rajnke. Nedavno joj se omaklo da kleveta Rusiju iz Podgorice i da načini više prekršaja. Prvi je da po Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima iz 1961. takvo ponašanje nije dozvoljeno, jer se ambasador mora zadržavati samo na tematici odnosa svoje zemlje i države u kojoj gostuje, u šta svakako ne spada širenje mržnje protiv ruskog naroda i Rusije. Nisu Amerikanci valjda takvi ljudi da mrze Ruse, da mjerkaju njihov Sibir i Kaspijsko more, izuzev
Madlen Olbrajt. Nije lijepo da američki ambasador predstavlja svoju zemlju kao državu koja ne poštuje međunarodno pravo i širi mržnju među narodima. Ali, neka bude da se to omaklo gospođi Rajnke.
Miodrag Lekić je zatražio pojašnjenje američke strane nakon što je objavljeno da će
Đukanović biti „počasni gost“ na prijemu koji će ambasada SAD u Podgorici prirediti povodom 4. jula – Dana nezavisnosti svoje zemlje i da će predsjednik Crne Gore tamo držati i nekakav govor. Lekić dobronamjerno ukazuje gospođi Rajnke: „Nisam najsigurniji da udarne vijesti u kojim se saopštava da je američka strana uspjela da rezerviše, i to dva mjeseca unaprijed, učešće, pa i pristanak,
Mila Đukanovića da se javno obrati povodom Dana američke nezavisnosti idu u korist javnog ugleda iste američke strane u ovdašnjoj javnosti.“
Dodatno ponižavanje američke strane je milostinja, koju su dobili od šefa mafijaške hobotnice, da su „uspjeli da rezervišu pristanak Mila...“ Do dolaska gospođe Rajnke u Podgoricu, Gospodar je pred američkim ambasadorima bio vrlo ponizan. Kakva je to nagla promjena?
U pismu američke ambasade kaže se da će to biti „prilika i da se proslavi partnerstvo dviju država i zajednička posvećenost bezbjednosti i stabilnosti Zapadnog Balkana i Evrope.“
Donald Tramp je častan čovjek i to je pokazao kada je za Gospodara rekao: „Zašto je
Barak Obama počeo prijateljstvo sa tako marginalnom političkom figurom kao što je Đukanović, koji je duboko uključen u šverc i međunarodnu mafijašku organizaciju koja organizuje trgovinu narkoticima i oružjem?“ Dakle, kako je moguće da američka ambasada uopšte poziva na svoj prijem nekoga koga je predsjednik SAD okarakterisao kao mafijaša, švercera, dilera i ilegalnog trgovca oružjem? Poštuju li američke diplomate svog predsjednika? Ovo je nečuveno! I od kada su SAD, kao najveći destabilizator ne samo Balkana, već i mira u svijetu, i njihov balkanski potrčko, posvećeni bilo čijoj bezbjednosti? Gospođa Rajnke je svikla da živi u virtuelnom svijetu, ali Srbi i Crnogorci znaju kakav je Gospodar, makar on trenutno bio američki virtuelni vojvoda i serdar.
Ali, pada na um i to da su Ameri predložili
Sadama Huseina za Nobelovu nagradu za mir, da je
Norijega bio „najvažniji američki saveznik“, da su proglasili
Slobu Miloševića za „garanta mira“, a
Đinđića za „političara godine“. Ta laskanja su bila samo varka da se „Vlasi ne dosjete“ šta im se sprema kada im istekne rok upotrebe. Da nije predstava „počasni gost“ slična igra?
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ U Bariju)