-Piše: Dragan Mraović

„Nije majka karala sina što se kockao, no što se vadio pred zoru“, kaže narod. U prevodu, treba znati kada je dosta. Treba znati otići. Ali, Gospodaru nikad dosta, pa je propustio zadnji voz da sâm ode. Ne zna da je Šarl Aznavur pjevao„Il faut savoir partir!“ („Treba znati otići“), a ne bi bilo loše ni da je slušao i kanconu Luća Dale „Bisogna saper perdere, non sempre si può vincere“ („Treba znati gubiti, ne može se uvijek pobijediti“). Morao je da „zna da gubi“, pa da ode da krcka lovu odranu s kože naroda, kao Jeljcin što je načinio dil sa Putinom. Vrijedi takvima zanemariti grijehe, samo da se maknu s očiju. Ali, ako se sami ne maknu, ako propuste da odu na vrijeme, onda više neće moći otići. Biće najureni i kažnjeni. I to je jedina pravedna opcija koju sada ima Gospodar. Nema više onog Kjerkegorovog „Ili-ili“! Jer, narodu je svega dosta, a njemu nikada dosta!

Život pun laži, kriminala, izdaje. Vladavina puzanja pred jakima i bičevanja naroda. Od komuniste do „skafiste“ (šverc gliseriste), od zaklinjanja u maršala i Slobu do klečanja pred evrokratama i neprijateljima srpskog naroda. Vladavina zasnovana na načelu antičkih Rimljana „divide et impera” („zavadi, pa vladaj“), dopunjena „evropejskim vrijednostima“ podmićivanja, korišćenja rajinskog mentaliteta milogoraca, zasnovana na teoriji vladavine strahom u kojoj se izmišljaju opasni Rusi i državni udari, da bi se prikrilo da je Gospodar NATO diktator najveća opasnost. Vladavina neriješenih mafijaških ubistava, arapskih mućki, poklanjanja nacionalnih resursa tuđincima da se izbjegne hapšenje, ponižavanje građana Crne Gore dovođenjem NATO ubica na mjesto zločina, stvaranje liliput „vojske“ samo za topovsko meso za sijače smrti u Murinu, iskorišćavanje nacionalnih manjina za vladavinu sukobom etnosa, vrijeđanje srpskog naroda, odricanje od svog korijena i porijekla. Sve to je utoliko teži grijeh, jer Gospodar je u stvari Srbin. Ali i bruka časnih Crnogoraca! Ne mogu se birati neke stvari u životu. Ne možeš se roditi crn, ako su roditelji bijeli i obrnuto. Ne možeš se roditi kao Srbin, a umrijeti kao milogorac. Ma kako sebe neko nazivao, čovjek ostaje uvijek ono što mu je priroda odredila.

Nema tog naroda u kome nema lopova, pokvarenjaka, izdajnika, perverznjaka, ludaka, ubica, lažova, zlih, kukavica, pa ni srpski narod nije izuzetak. Društvo opstaje tako što je većina ljudi zdravog uma, časna i poštena, a ne što su svi takvi. Zato je borba neprestana između zla i dobra.

Ne može niko proglašavati sebe za ono što nije po prirodi, ako postoje prirodni aršini, jer visina je ona koju metar izmjeri, a ne ona koju bi neko htio da ima, ma šta on pričao. Izgleda da je došlo „vreme da se svaki meri, da se vidi ko su hohštapleri“, kao u jednoj pjesmi Vokija Kostića. Gospodarevi grijesi ne mogu stati ni u jednu sakristiju... Sve je kod njega jasno i narodu i njegovim gazdama. Samo je jedna stvar zagonetna. Kako neko može živjeti s takvim teretom? Je li to čovjek? Čemu vlast i novac, ako su uz tebe uglavnom srebroljupci, koristoljupci i fariseji?! Oni koji će mu prvi zabosti nož u leđa kada mu kola budu krenula nizbrdo. Jer, sadašnjost je takva da se može dočarati dosjetkom Duška Radovića: „Kola odoše nizbrdo, a volovi ostaše na brdu!“ Ali, evo, već i volovi kreću nizbrdo. Zato je Gospodar u panici.

(Autor je bivši generalni konzul SRJ u Bariju)

---