-Piše: Milutin Mićović

Ipak je to jedan veliki konfor – živjeti u državi koja za tebe nije država. Ne misliti kao ovi koji je ovako prave. Sažaljevati ih. Pa iako neće da čuju šta im govoriš. Rob neće da čuje. Rob sluša samo svoga šefa. I kako ne sažaljevati čovjeka koji je u sebi zatvorio čovjeka - kao u najcrnji zatvor? Ti se ljudi mogu nazvati crnogorci, jer gore na nekoj crnoj muci. Dakle, ovo imenovanje ne mora da ima nikakve veze sa imenom Crnogorac. A može da ima. Kao što svakog čovjeka može da uhvati podzemni mrak.

U nedjelji pred Vaskrs, brzo se smjenjuju časovi svjetlosti i tame. Juda je slušao Hristove riječi, a onda ga predao državnim dželatima, da ga razapnu. Na Cvijeti je narod pjevao, dok je Hristos na maracu prolazio kroz Jarusalim – Osana na visini, blagosloven koji ide u ime Gospodnje, a u petak, raspevši ga s razbojnicima, cinično dovikivali: Siđi s krsta, ako si Bog. Ali, zabilježeno je u Knjizi, da se Juda, izdavši ga, brže- bolje objesio.

Vidi se da ovo pišem u Crnoj Gori, u kojoj su se zacarile muke i izdajstva, već dugo, kao da smo godinama u Strasnoj (stradajućoj) sedmici. Nije čudo što je u Crnoj Gori buknula vjera i mistika.To hoće gdje se mnogo izdaje, strada, raspinje. U tom smislu, mogli bismo zahvaliti našoj državnoj vlasti, koja nam je pripravila mnogo muka, izdajstva, stradanja – zatvaranjem čovjeka u čovjeku, naroda u ništa. Državnim jezikom naređuje svakom čovjeku-robu: „Samo slušaj i gutaj - pravimo državu! Nemoj da pisneš ni zubima škrineš dok ne napravimo državu. Država traži žrtava. Raspećemo svakoga ko ne zatvori čovjeka u čovjeku. Znate li, bagro jedna, vazda se za državu ginulo? Ne tjeramo vas sad da prolivate krv, ima samo da ubijate u sebi slobodu, riječ, misao. To ne trpi država koja je unaprijed smislila kakva će da bude“.

Zato ja, kaže mi moj prijatelj, odmaram, jer me državna misao ne obavezuje, gledam kako dolazi Vaskrs. Slušam Hrista koji kaže: Carstvo moje nije od ovoga svijeta. Ta riječ sablažnjava svakog vladara, zulumćara. On bi htio i ljudi i neljudi da mu kleknu pred koljena. Ali, palac. Ne ide ni vladarima kako bi htjeli. I često su imali priliku da vide da su oni najcrnji robovi. Najviši i najomrznutiji proizvođači ropstva.

Ova Crna Gora je uzorni proizvođač ropstva. Nekad je bila proizvođač slobode, ljudi i junaka, a sad je proizvođač ropstva i robova, i ljudskih robota. Dobija medalje već za proizvodnju kolektivnog ropstva.

Ne bih ovo vidio, da mi se ne izoštrava vid na Veliki petak. Čudo kako se izoštrava vid na Veliki petak? Omilila mi je nebeska država, kaže mi moj prijatelj, tiho. Kad vidim ovoliku muku, ovoliko zatvorenih duša, zatvorenih umova, naložim još veću vatru. Nek se prerađuje pakao, koji proizvodi ova država.

Kome ja ovo govorim, pitam se? Ponijelo me tako. To je dejstvo dolazećeg Hristovog vaskrsenija. Ljudima se otvara um i vid za dublje prostore. Hristos i u ad silazi, da bi donio svjetlost među robove, među prevarene entuzijaste zemaljskih vladara i država. Jer, samo postoji cartvo slobode, carstvo duha i ljepote. Tako je Raspeti propovijedao u adu. A potom, u prvi dan nedjelje, u cik zore - Hristos vaskrse!

(Autor je književnik)

---