-Piše: Milan Mišić

Na nedavnoj tribini u Novom Sadu o medijima i politici, publiku, oko 150 studenata jednog tamošnjeg fakulteta, zamolio sam da se izjasni: da podignu ruku oni koji novine - kupuju.

Naravno, svi su u rukama imali svoje mobilne telefone, najvažniju tehnologiju današnjice. Svi su, dok smo diskutovali, prebirali po njihovim ekranima, pretpostavljam prvenstveno provjeravajući svoje „statuse” na društvenim mrežama, ali čitajući i najnovije vijesti.

Koliko ih je podiglo ruku? Pa, pokazalo se da novine kupuje svega njih troje ili četvoro.

Ovaj instant nalaz svakako je loša vijest za novinarski esnaf – novinari imaju razloga da brinu da li će im stići sledeća plata, a izdavači imaju glavobolju kako da, u okolnostima konstantnog pada tiraža i sveopšte seobe u digitalni univerzum, te plate obezbijede.

Prema najnovijem istraživanju novosadske agencije „Nina medija”, u Srbiji raste ukupan broj internet medija: 2011. bilo ih je 597, a prošle godine – 1967. Broj radio i TV stanica ustalio se na oko 200, dok je štampanih medija, dnevnih novina i magazina, svake godine sve manje: sa 273 koliko ih je bilo 2011, prošle godine su se sveli na samo 207.

Slično je i u globalnoj novinskoj industriji, koja je već više od deceniju – ako za međaš uzmemo pojavu prvog „pametnog telefona” 2007 – izložena udarima sveopšte digitalizacije. Rojtersov Institut za proučavanje žurnalizma, koji radi u okviru Oksford univerziteta, prošle nedjelje je objavio najnoviju verziju svog godišnjeg izvještaja o trendovima u proizvodnji i konzumiranju vijesti čiji je glavni nalaz da je situacija teška – i da će biti još teže.

Izvještaj konstatuje da je samo nekoliko novinskih kuća uspjelo da uspješno napravi poslovni model za 21. vijek. Najuspješniji je „Njujork tajms” koji danas ima nešto preko tri miliona pretplatnika na svoje digitalno izdanje (dok oko milion čitalaca kupuje štampano). „Vašington post” je sakupio oko milion onlajn pretplatnika, a na stabilnom putu da u digitalnoj sferi stignu do zelene grane su i „Volstrit džornal” i dva britanska dnevnika: „Fajnenšel tajms” i „Gardijan”.

Svi pomenuti imaju prednost što su na engleskom jeziku i što su globalni brendovi. Digitalna izdanja manjih, lokalnih novinskih kuća, dotle se suočavaju sa neizvjesnom budućnošću: nade da će kompenzacija za egzodus oglašivača iz štampanog izdanja biti oglasni prihodi sa portala, izjalovile su se: u onlajn sferi svako danas može da bude izdavač sa sopstvenom platformom za oglase, koji su zbog toga sve jeftiniji.

Novi fenomen pritom je i to što je danas svako s mobilnim telefonom u poziciji da bude ne samo konzument, nego i proizvođač vijesti. Fejsbuk je primarni izvor informisanja za rastući broj mladog svijeta, a poplava takozvanih „lažnih vijesti” (inače omiljenog oružja populista) dovela je do toga da je opalo povjerenje i u proizvođače onih pravih. Nije zato čudno što medijima, na globalnoj skali, vjeruje samo oko 40 odsto njihovih konzumenata.

Ipak, ne dozvolite, poštovani čitaoci, da novine (i njihovi digitalni derivati), nestanu. Naša uloga je da u vaše ime nadziremo vlast, da vam pomažemo da razumijete ovaj komplikovani svijet. Osvrnite se oko sebe: koji proizvod košta tako malo i nudi tako mnogo?

(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)

---